Preskoči na sadržaj

Antun Nalis

23 filma 1949.–1978.

Film. i tv-glumac (Zadar, 4. II 1911.) Studirao pravo u Beogradu. Kao glumac započinje u jednoj amat. družini u Šibeniku. Na filmu debitira 1949., glumeći ustašu u Zastavi B. Marjanovića. Ta uloga daje pečat prvom razdoblju njegove karijere, pa negativce vrlo upečatljivo portretira i u filmovima Plavi devet (K. Golik, 1950.), U oluji (V. Mimica, 1952.), Kameni horizonti (Š. Šimatović, 1953.) i Krvavi put (R. Novaković i K. Bergstrom, 1955.). Naslovnom ulogom u Jubileju gospodina Ikla (V. Mimica, 1955.) otkriva se kao nadaren komičar. Glumac intuicije, otada će na filmu i televiziji (pa i na estradi) ostvariti mnogobrojne veće ili manje uloge takvog karaktera (npr. u seriji satiričnih kratkih igr. filmova pod naslovom Baltazar te u tv serijama Naše malo misto (D. Marušića i Velo misto (J. Marušića). Ipak najveća je priznanja dobio za tragičnu ulogu tifusara u filmu Pogled u zjenicu sunca (V. Bulajić, 1966.), za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom (ex aequo). Do 1987. nastupio je u oko 150 filmova. Nagrađen je rep. Nagradom "Vladimir Nazor" za životno djelo 1975. Ostale važnije uloge: Sinji galeb (B. Bauer, 1953.); Zle pare (V. Stojanović, 1956.); H-8 (N. Tanhofer, 1958.); Karolina riječka (V. Pogačić, 1961.), Martin u oblacima (B. Bauer, 1961.); Sreća dolazi u devet (N. Tanhofer, 1961.); Zvižduk u osam (S. Mrmak, 1962.); Dvostruki obruč (N. Tanhofer, 1963.); Glineni golub (T. Janić, 1966.); Kaja ubit ću te! (V. Mimica 1967.); Goli čovik (O. Gluščević, 1968.); Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969.); Družba Pere Kvržice (V. Tadej, 1970.); Prvi splitski odred (V. Berčić, 1972.); Vlak u snijegu (M. Relja, 1976.); Okupacija u 26 slika (L. Zafranović, 1978.); Čovjek koga treba ubiti (V. Bulajić, 1979.); Pad Italije (L. Zafranović, 1981.).