Mia Oremović
Film., kaz. i tv-glumica (Slavonska Požega, 31. VII. 1918.). Završila Školu primijenjene umjetnosti i Školu dramskih umjetnosti (kod B. Gavelle) u Zagrebu; kaz. karijeru otpočinje 1942. Od 1945., članica zagrebačkog HNK, od 1953. Dramskog kazališta (danas Gavella), od 1967. slobodna umjetnica; kao vrhunska karakterna glumica ostvarila je mnogo iznimno zapaženih uloga širokog raspona. Na filmu debitira gl. ulogom udovice u filmu H-8 (1958.) N. Tanhofera nagrađena je I. nagradom na festivalu u Puli. U filmovima Imam dvije mame i dva tate (K. Golik, 1968., Zlatna arena za gl. ulogu), kao neurotična malograđanka, i Tko pjeva zlo ne misli (K. Golik, 1970.), kao usidjelica srednjih godina, iskazuje se kao prvorazredna komičarka, a taj njezin talent nije na filmu bio dovoljno iskorišten. Često glumi i na televiziji. Nagrađivana je za svoj rad u kazalištu i na radiju. Ostale važnije uloge: Nije bilo uzalud (N. Tanhofer, 1957.); Vratit ću se (J. Gale, 1957.); Sreća dolazi u devet (N. Tanhofer, 1961.); Nedjelja (L. Zafranović, 1969.) Polenov prah (N. Stojanović, 1974.); Ljubica (K. Golik, 1978.); Usporeno kretanje (V. Kljaković, 1979.).