Preskoči na sadržaj

Eduard Galić

14 filmova 1965.–2002. Zagreb

Fimski i TV redatelj (Trogir, 11. 8. 1936). Završio arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je neko vrijeme bio asistent. Filmsku karijeru započinje serijom zapaženih dokumentarnih filmova, od kojih prvi Sunt lacrimae rerum (1965) najbolje osvjetljava njegove redateljske karakteristike: rafinirani vizualni stil, kontemplativnost te zanimanje za povijest (kasnije, na televiziji, prevladat će zanimanje za biografije). U ambijentu Dalmacije te starih istarskih gradića režira filmove Predvečerje (1966), Šetnja (1969) i Istarska pjesmarica (1969). Režirao je ukupno 11 dokumentarnih i 4 kratka igrana filma. Prvi njegov dugometražni igrani film Crne ptice (1967) govori o borbi logoraša i njihovu bijegu iz koncentracionog logora; drugi, Svetozar Marković (1980, i TV serija), biografsko je djelo o kratkom i burnom životu poznatoga socijalističkog pisca i revolucionara. Najopsežniji dio njegova redateljskog opusa nastao je na televiziji. Za Televiziju Zagreb ostvario je nekoliko uspjelih serija po djelima hrvatskih pisaca, npr. Dnevnik Očenašeka (po V. Majeru) i Sam čovjek (po I. Kozarčaninu), a za Televiziju Beograd Izdanke iz opaljenog grma (po V. Petroviću). Osim toga, režirao je velike dokumentarno-biografske serije Nikola Tesla (u Zagrebu) i Dimitrije Tucović (u Beogradu), te TV film u 2 dijela Tomo Bakran (prema noveli M. Krleže, za Televiziju Zagreb).