Preskoči na sadržaj
DHF 15

ANIMIRANI NASLOVI

Gordana Kolanović

Prije Animafesta, ljubitelji animiranih naslova imali su priliku pogledati presjek recentne hrvatske produkcije. Na upite o slobodi, društvenoj hijerarhiji, mladenačkim preokupacijama te ulozi zvuka naišli smo u prvom dijelu revije kratkih animiranih filmova.

Nije upitno koliko intenzivno glazbena podloga može utjecati na našu percepciju slike. Još od malih nogu svjesni smo čudnovate snage transformacije te sinestezije u filmskim djelima, pa smo tako često utišavali zvuk gledajući horore ne bi li tenzične zvučne naznake čudovišta (ipak je uvijek strašnije ono što zapravo ne vidimo) izgubile sa tonom svoju zastrašujuću karizmu.U animiranom eksperimentu pod nazivom Sound, autor Mario Čaušić (ujedno redatelj, scenarist, animator, montažer i skladatelj) postavlja razna pitanja vezana uz zvuk ispisujući ih na praznoj podlozi i kombinirajući sa pripadajućim zvučnim kvalitetama. Treba li filmu zvuk, treba li zvuku film, može li nas zvuk iritirati (kombinirano sa visokim pištavim zvukom u pozadini), umiriti (saksofon), oraspoložiti, rastužiti, otkriti tko smo (čujemo zvuk potpetica koje se približavaju) ili kako smo (ubrzano  i teško disanje, simulacija rada srca), otkriti sliku ( smijeh i vika ljudi u pozadini, žamor koji se stapa u zvukove uličnog prometa) ili se pretvoriti u riječi? Vizualni efekti, animacija i pisani tekst čine tako cjelinu namijenjenu ispitivanju i razotkrivanju raspoloženja, dojmova i emocija izazvanih zvučnim efektima.

U animiranom filmu Od jutra do sutra, redateljice i animatorice Ljubica Heidler, nailazimo na jednostavnu priču o djevojčici Klari i provođenju njenog standardnog dana. Klara ima mamu koja je umorna i na dijetama, tatu koji ne voli svekrvu, kao većina hrvatske populacije žive u stanu kupljenom na kredit i susreću se sa svima nama znanim i vrlo prepoznatljivim problemima svakodnevice. Scenarist je Nenad Pavlica a producent Zagreb film što je odmah jasno iz vizualnog identiteta filma koji nastavlja tradicionalnu školu hrvatske animacije. Zanimljivu oštricu crtiću pridodaju, osim kratkih, zločestih i duhovitih refernci na tragikomičnu hrvatsku stvarnost,  pomalo epileptično nekontrolirani pokreti likova koji se odvijaju nakon izgovorenih replika. Upravo zbog tog pomaka ovaj animirani film zabavit će mlađe generacije ali sadržajno neće (kao neke dječje emisije) zatupljivati roditelje koji mogu pročitati zabavni podtekst cijele priče

 

 Jednominutno Uvećanje, redatelja i scenarista  Tihomira Mraovića animirana (animator: Ivan Bek) je konceptualna dosjetka u kojoj promatramo približavanje astronauta iz neznanih dubina svemira. Bilo da je riječ o naslovima priča koje neće napisati ili objavljivanju priče Tajni plan Miroslava Krleže (u zbirci priča Peti Beatles) koja je toliko tajna da je zapravo prazni papir, konceptualnom radu na stripu ili animaciji jasno je da nas autor želi natjerati da oformimo subjektivno polje značenja i indicija. Upravo zbog toga kada nas u ovom kratkom radu zapita „ Ne skriva li se u astronautu djelić naše sudbine?“ vjerujemo da nas ne zavlači ironijski već postavlja pitanje specifično i autentično za njegov dosadašnji opus.

 

Redatelj i scenarist Goce Vaskov izmislio je cijeli novi svijet u 13-minutnom animiranom filmu Bombe. Taj 3D raj za eksplozivne naprave svih veličina i oblika narušavaju samo torte i pite koje su sposobne uništiti stanovnike novog svijeta. Radnja se pokreće kada tajni agent James Bomb (a kako drugačije?) nalazi staru kazetu koja prikazuje način izrade torti i ostalih slastica. Opasni materijal predaje u ruke Nitru-maloj atomskoj bombi i Boobu-maloj odskočnoj mini. Nije u potpunosti jasno za koga je napravljen ovaj crtić, možda će klinci krivo razumjeti ljubav bombi prema ušmrkavanju baruta kao neke vrste droge ili scene u kojima se većina bombi raznese na koncertu narodnjačke bombe- pevaljke, tzv.seks bombe. Ti dijelovi jesu subverzivni kao simulacija iskvarenog društva i postoji inverzija u smislu prikaza opasnosti i prividne (lažne) slatkoće ali većina filma je odraslijoj publici nezanimljiva upravo radi infantilnosti sadržaja. Naime, nakon eventualnog početnog interesa za vizualnu ikonografiju uratka ne ostaje dovoljno stimulacije za gledanje mogućeg serijala.

Nagrađeni mladi autor animiranog filma Anomija ,Vjekoslav Živković, stvaralački stasao u  prostorijama Kinokluba Karlovac, opet je redatelj, scenarist, animator i montažer zabavnog jednominutnog filma Evo što pričaju mornari...Nastao prema priči D. Harmsa prikazuje praznovjerje mornara koji su sagradili brod u petak, nazvali ga Petak, otisnuli na more u petak , da bi se brod potopio..pogađate već koji dan. Šarmantno i dinamično, elegantno animirano i izmontirano ponovno dokazuje Živkovićev veliki animatorski potencijal i talent. 

„U crtanom filmu sam debitant ali nadam se da nisam diletant“ izjavljuje  Zrinko Ogresta za svoj prvi redateljsko- scenaristički izlet u animirane vode. Animator Neven Petričić klasičnom cel- animacijom uprizorio je priču o usponu u društvenoj hijerarhiji. Bezimeni činovnik uspinje se liftom na više katove sve dok se ne promijeni struktura vlasti (čitaj: predsjednik firme). Vrlo simplificirano, metaforički prikazano uspinjanje i padanje u poslovnim dimenzijama ipak je moglo biti prikazano u kraćem roku pošto je sam smisao priče jasan već pritiskanjem drugog kata u liftu.

Stop motion animacijom redateljica Ana Hušman u filmu Plac ilustrira preko slika kupovine, obrađivanja i spremanja povrća i voća na tržnici Dolac, preokupacije i zapažanja prodavača, usput ležerno oslikavajući generalni mentalitet. Neki prodavači osjećaju odbojnost prema pipkanju i isprobavanju robe čime se narušavaju osnovni higijenski uvjeti ali svi se jednoglasno slažu u jednoj konstataciji: treba kupovati domaće. Tu su prevladala dva argumenta: kupovinom hrvatskih namirnica kupci podupiru razvoj hrvatske poljoprivrede te: domaće je bolje „jer je poznato i finije“.

 U kratkom animiranom filmu Durerov kod, Luka Hrgović planira brzi bijeg. Odvaja nosoroga iz poznatove Durerove slike, provodi ga poznatim slikama, nalazi mu ljubavnicu sa kojom znatiželjni nosorog provodi romantične trenutke sve dok ga nezadovoljni stvoritelj-slikar ne vraća u okvire slike. Zabavna razglednica iz povijesti umjetnosti nakon koje smo uvjereni kako nosoroga okviri slike neće zadržati u drugom bijegu.

 Davor Međurečan & Marko Meštrović zaslužni su za još jedan rad koji tematizira odnos slobode i represije, nazvan Silencijum. Kao i u prethodnom filmu Ciganjska opet su sadržajno inspirirani Krležinim Baladama Petrice Kerempuha, a stilski poetikom njemačkog ekspresionizma. Kombinacijom 3D, 2D i lutka animacije opet nas odvode u mračne i tjeskobne krajeve povlačeći paralelu između modernog i feudalnog doba kako bi naglasili vječnu potlačenost puka od strane moćnika. Iako su njihovi filmovi obojani mračnim tonovima u razgovoru sa autorima saznali smo da hrvatskoj animaciji predviđaju svijetlu budućnost.

 Na kraju revije pogledali smo dugo očekivani projekt fotografkinje Mare Milin i animatora Daniela Šuljića (ovdje potpisanog kao Daniel Kokolena)-Glupača. Ovaj animirani film govori o curi iz susjedstva, koja želi biti posebna ( kao uostalom i sve 18-godišnjakinje) i svojski se trudi steći ugled u društvu.  Spisateljica Rujana Jeger koja je scenaristica Glupače nastojala je kolokvijalizmima i psovkama približiti Glupaču ciljanoj teen publici i stvoriti South Park (neizbježne analogije) beskompromisni ugođaj. Pilot epizoda Glupače predugo se pripremala u tajnim laboratorijima Zagreb filma pa nije čudno što je dio publike ostao pomalo razočaran konačnim ishodom. Zasad Glupača djeluje obečavajuće i uz male dorade (prvenstveno dijaloga) mogla bi profunkcionirati kao inventivno, osvježavajuće rješenje oskudne animirane TV ponude.

Još iz rubrike