Preskoči na sadržaj
DHF 15

Igrani filmovi na kraju revije

Gordana Kolanović

Na trećem, završnom pregledu produkcije prošlogodišnjih filmskih naslova, gledali smo stripovsku komediju ( Ko živ, ko mrtav), eksperimentalni igrani film ( Planktoni), jedno debitantsko ostvarenje ( Klozet) i par amaterskih stilski vježbi ( Čekanje do javljanja operatera, Usamljenost, Zora). Pošto stariji ( i iskusniji) obično imaju prednost, započnimo sa filmom nastalim u produkciji Hrvatskog filmskog saveza.

Film Planktoni, redatelja Zdravka Mustaća, koji se već 20 godina bavi snimanjem kratkih igranih,dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, sam autor naziva eksperimentalno-igranim filmom. Privlaka, Mustaćevo rodno mjesto, dugogodišnji je izvor inspiracije.Tako je često njegovo vraćanje na «mjesto zločina« tj.lokacije snimanja.U Privlaci je snimljen i ovaj film koji progovara o autorovoj čestoj tematskoj preokupaciji: nemogućnosti komuniciranja i ostvarenja normalnog ljudskog kontakta. «Planktoni su nevidljiva živa bića koja postoje da bi druga živa bića ostala na životu»-ističe autor. Film ima klasične obrasce igranog filma, znači radnju, glumce i odnose a alternativan je zbog načina pripovjedanja. Određene scene ne izlažu se linearno, sekvence nisu uzročno-posljedično raspoređene nego mozaično posložene.Tako da tek nakon gledanja cijelog filma gledatelj može složiti doživljaj. Što se tiče odnosa na nivou naracije, to je priča o dvoje autističnih bića, kroz svakodnevne situacije oni nastoje ostvariti kontakt ali to im ne uspijeva i vodi do tragičnog završetka.Uloge dvoje «otuđenih bića« posebno su zamišljene i napisane za glumce Ninu Violić i Livia Badurinu koji su uz minimalno redateljsko uplitanje improvizirali većinu scena.

Crnohumorna komedija  Ko živ ko mrtav  premijerno prikazana u sklopu ZFF-a, zaplet zahvaljuje mladom piscu (zbirka priča Miss Krampus, romani Ljeto u gradu , Gori domovina-Steve i Samoula u Hrvatskoj) i scenaristu ( rad na sitcomu Bitange i princeze) Zoranu Laziću a ukratko glasi: «Petoro staraca staračkog doma mora lokalnom moćniku isplatiti rekordan dobitak na svojoj ilegalnoj kladionici. Očekivani spas ne dolazi u torbi poštarice Sunčane ( Nataša Dorčić ) jer je državna uprava prozrela njihov trik sa ubiranjem mirovine preminulih stanara. Nemaju vremena za gubljenje ni moraliziranje: daju se u pogibeljnu potjeru za Sunčanom i onim što joj je preostalo u torbi». Korupcija u staračkom domu, raznoliki iskarikirani likovi, jurnjava za jednom torbom i popratne bizarnosti izmjenjuju se brzim ritmom u ovom kratkom filmu.U nadrealnoj atmosferi filma možda će ipak ponajviše uživati ljubitelji devete umjetnosti ( pogotovo strip klasika poput Alana Forda i Asterixa iz kojeg je preslikana scena tučnjave ribama na tržnici koja se redovno pojavljivala u svakom broju ). Nakon sudjelovanja u programu Kockice postavili smo mladom redatelju Josipu Viskoviću par pitanja vezanih uz njegov rad na filmu te između ostalog saznali da su za Ko živ ko mrtav: « direktni uzori bili Kamiondžije, Gustav i Priče iz Nepričave.»

Osim ova dva ozbiljna ostvarenja, program se nastavio u manje profesionalnom tonu.

Čekanje do javljanja operatera simpatična je akademska stilska vježba redateljice Nikoline Barić o ljubavi na radnom mjestu. Djevojka radi u info centru, na sve moguće načine nastoji privući pažnju jednog suradnika što joj u konačnici ipak ne uspijeva. Kratka priča o sviđanju, odbijanju, slomljenom srcu i ponovnom vraćanju u igru zavođenja, postignuta je bez riječi, isključivo glumačkom gestikulacijom.

Film Zora, redatelja Daria Lonjaka, prikazuje noćni susret «jednostavnog čovjeka i nepostojeće djevojke». Vozeći se po mraku mladić nailazi na djevojku Zoru, ona prespava kod njega i do jutra nestaje. Za gledatelja ne baš neočekivano, pošto je cijeli film Zora «misteriozno» zakrabuljena u crni plašt, smetaju je križevi i «suptilno» je prikazana njena mentalna rastrojenost. Pristojna srednjoškolska filmska vježba, iako pomalo banalnog karaktera, nastala u produkciji Kinokluba Karlovac.

Začetnicima i glavnim pokretačkim snagama Maratona kratkog filma, glumcu, scenaristu i redatelju Goranu Vrbaniću i Miloradu Blanuši, ove godine uvršteni su u program kratki radovi Usamljenost i Klozet. Oba rada svedena su na završne dosjetke. Klozet, redatelja, scenarista, snimatelja i montažera Milorada Blanuše simbolički prikazuje revolt potlačene radne klase iz perspektive jednog klozeta. Nakon početnog entuzijazma na poslu (kojeg njegove kolege nimalo ne potiču) jedna WC školjka, nakon sustavnog zlostavljanja odluči vratiti istom mjerom. Snimljena za nula kuna, u sklopu radionice kratkog filma, sa glumcima koji su se prvi put pojavili na platnu u zajedničkom treš filmu Otok ( naturščici Stanko Vuković, Duško Čanak, Igor Hosi ), ova jednostavna i efektno osmišljena igrana šala našla je put do glavnog programa.

Film Usamljenost redatelja i montažera Marka Rukavine i scenarista Gorana Vrbanića, kratka je priča o dvojici muškaraca  (glume ih Nenad Vicković i Saša Dodik ) koji se susreću na groblju. Film progovara o nemogućnosti nošenja sa predrasudama o drugima ali prvenstveno o nama samima.

Zadnji pogled na igrane filmove ovogodišnjih Dana hrvatskog filma nije donio ozbiljniju prijetnju glavnim, čvrsto ustoličenim favoritima revije: filmovima Posljednja Pričest, Ivana Gorana Viteza i Ne pitaj kako, Lukasa Nole.

 

 

 

 

Još iz rubrike