Bolesno
izvorni naslov: Sicko
režija: Michael Moore
sudjeluju: Michael Moore, Reggie Cervantes, John Graham, William Maher, Linda Peeno
Koliko god bio pristran, Michael Moore pogađa bit: zdravlje Amerikanaca nije besplatno...
☻☻☻☻
Zamislite da neki od domaćih redatelja odluči snimiti dokumentarni film o nedostacima hrvatskog zdravstva? I u tome bude dosljedan. Vjerojatno bi pronašao primjer sportašice koju je mjesni liječnik ucjenjivao kako bi pomogao njezinu teško bolesnom ocu. Ili bi možda naveo slučaj pacijentice s odjela psihijatrije koja je iskrvavila prilikom poroda. Gotovo je sigurno da bi ispred kamera doveo mladića koji je umjesto upaljenog crvuljka ostao bez zdrave noge. Ove bi primjere nedvojbeno povezao često nepreglednim redovima u ambulantama, kao i plaćanjem administrativne pristojbe koja najviše pogađa istodobno najbolesnije i najsiromašnije. Tu bi se našli i perspektivni mladi liječnici koje su na natječajima za dobivanje specijalizacija pretekli nečiji rođaci, kumovi i prijatelji. O mitu da se i ne govori. Ljudi su najosjetljiviji na zdravlje i ne treba sumnjati u pozornost koju bi ovaj film izazvao. U kinu, na DVD-u, na televiziji, svejedno. Možda bi mu naslov mogao biti Kronično. .jpg)
Bolesno, odnosno Sicko u izvorniku, naslov je zasad posljednjeg dokumentarnog filma Michaela Moorea. Nakon niskih strasti u Ludima za oružjem i visoke politike u Fahrenheitu 9/11, američki se redatelj i scenarist ovaj put posvetio nečemu puno bližem gledateljima u kinu. No, ništa manje povezanijem s pitanjem života i smrti. Dapače. O životu i smrti u novom se Mooreovu uratku ne odlučuje u Bijeloj kući, nego u bijelim kutama. Bolesno je prikaz deficita američke inačice zdravstvenog osiguranja koji se može svesti na sljedeće: tko ima novca, može se nadati zdravlju, ali ni novac nije jamstvo da se neće ostati i bez njega, i bez zdravlja. Jednostavno treba imati jako puno dolara. Nižući primjere od muškarca kojega je zdravstveno osiguranje doslovce prisililo da bira koji će mu od dva odrubljena prsta prišiti, preko supružnika koji su postali puki siromasi plaćajući usluge liječenja svojih teških bolesti, do stradalnika 11. rujna 2001. koje je država posve zanemarila natjeravši ih da na Kubi pronađu odgovarajuću skrb. Moore je brutalno tendenciozan, ali i brutalno u pravu. Njegovi primjeri jesu primjeri o kojima on isključivo želi govoriti, no to ne znači da nisu istiniti. Jesu itekako. Najbogatija zemlja na svijetu dobar dio svoga bogatstva akumulira na rezanju troškova za zdravstvo. Jest da su američka medicinska znanost i dosezi u kliničkom liječenju impresivni, ali to malo znači Amerikancima koji ne mogu doći do osnovnih zahvata ili lijekova. Takvih je pedeset milijuna pri čemu ni dio od onih dvjesta i pedeset milijuna koji imaju zdravstveno osiguranje nisu imuni na malformacije sustava. Troškovi se moraju srezati, kaže film, čak i onda kada to rezanje znači koju glavu manje. 
Kao i uvijek Michael Moore prvo postavi tezu, a tek onda traži primjere koji je potvrđuju. O onim drugima ni riječ. To se teško može nazvati istinskim dokumentarnim radom. Prije spojem dokumentarnog stila i selektivne stvarnosti. Ali ni takav pristup ne umanjuje srž problema koji doista postoji. Još je teže osporiti Mooreov filmski talent. Njegovi su metadokumentarci iznimno filmični, emotivno zasićeni, briljantno montirani i u načelu tragikomični. A da se ni ne govori o istraživačkom radu koji im je prethodio. Doduše tu se potkradu greške poput trivijalizacije slovenskog zdravstvenog sustava personificiranog u Našoj maloj klinici ili pak teško probavljiva glorifikacija onog kubanskog. Film je znatno čvršći u usporedbama kanadske, britanske i francuske situacije s onom američkom, ali da je ostao samo na tome ne bi bio tako efektan kao s primjerice konstruiranim pohodom bolesnih Amerikanaca na Guantanamo gdje se besplatno liječe osumnjičeni teroristi. Moore obožava pretjerivanje. Pritom mu se treba priznati da ne štedi ničije licemjerje. Političara najmanje. Donirati 12.000 dolara svom žestokom protivniku koji je morao ugasiti antimooreovsku web stranicu kako bi platio liječenje supruzi, može samo netko poput Michaela Moorea. Zdravo ili bolesno, nije dvojba. Akutno ili kronično, jest.