Preskoči na sadržaj
Happy end

Ja sam legenda

Boško Picula

izvorni naslov: I Am Legend
režija: Francis Lawrence
uloge: Will Smith, Alice Braga, Charlie Tahan, Salli Richardson, Willow Smith, Dash Mihok, Emma Thompson 

(Pre)slobodna ekranizacija kultnog romana Richarda Mathesona gubi dah na svojoj polovici...

☻☻☻

Hrvatska bi u rujnu 2012. trebala biti ponosna članica Europske unije. Ako Europe i svijeta uopće bude. Sudeći prema novoj, (pre)slobodnoj ekranizaciji kultna znanstveno-fantastičnog romana Ja sam legenda američkog pisca Richarda Mathesona, svijet ne čeka nimalo zdrava budućnost. Ukratko, 2009. donijet će revolucionarno otkriće lijeka protiv raka. No, spasonosni retrovirus zapravo je kobni mikrob koji će devet desetina čovječanstva pobiti, a preostalu desetinu pretvoriti u krvoločna bića osjetljiva jedino na sunčevo svjetlo. Tek poneki preživjeli i zdravi pojedinac postat će stalnom metom deevoluiranih humanoida. Što reći? Treba iskoristiti 2008. i uživati dok se još može. Unatoč cijenama nafte i padu vrijednosti dionica. Jer – kad spašavate živu glavu tko misli o benzinu i telekomunikacijama. Film Ja sam legenda, usprkos svemu, ipak daje nadu. No, nada da će Mathesonov roman napokon dobiti ne samo najambiciozniju nego i dosad najbolju filmsku prilagodbu, ostavljena je za neki drugi pokušaj. Iako je film u režiji Francisa Lawrencea (Constantine) daleko od razočaranja, osobito komercijalnih, usporedbe mu s literarnim izvornikom ne idu u prilog. Roman je objavljen 1954. kada je bojazan od eskalacije Hladnog rata bila na jednom od svojih paranoičnih vrhunaca. Strah od apokaliptične budućnosti uzrokovane nukleranim obračunom Istoka i Zapada, u Mathesonovoj je metafori zaživio u prikazu sumorne sutrašnjice, konkretno godine 1976., čiji su vladari posve dehumanizirani ljudi, a jedini preživjeli deziluzionirani Robert Neville.



Njega u aktualnoj filmskoj inačici tumači Will Smith, i to tako dobro da popularni glumac svojim uvjerljivim nastupom uvelike spašava cjelinu od poraznijih ocjena. S obzirom da je gotovo jedini interpret, uglavnom sam u kadru, Will Smith nije imao nimalo lak zadatak zadržati pozornost gledatelja. Srećom, prva je polovica filma i dobro režirana te početni povoljni dojmovi odoljevaju dovoljno dugo. Tijekom te polovice Smithov dr. Neville prolazi kroz svoj tipičan postapokaliptični dan u New Yorku. Budi se. Hrani psa. Ispituje nove lijekove u svom laboratoriju. Vozi sablasnim ulicama. Posuđuje filmove u videoteci. Priča s lutkama iz izloga. Obilazi polja pšenice. Čeka na točno određenom mjestu ne bi li mu se javio netko od preživjelih i ujedno zdravih. Bježi prije sumraka kako ga ne bi primijetili Mračnjaci, odnosno ljudi koji su u dodiru s virusom postali agresivni zombiji živeći isključivo u mraku. Nadajući se da će na jednom od njih ispitati spasonosi lijek, dr. Neville personificira ono najžilavije u ljudima.

U tim kadrovima film Ja sam legenda djeluje koherentno i atmosferično plijeneći detaljima u kojima se zrcali jaz između do jučer uobičajene svakodnevice i teško pojmljive sadašnjice. Čak su i flashbackovi primjereni i informativni pri čemu je pojavljivanje Emme Thompson u ulozi samozadovoljne liječnice odgovorne za pronalazak lijeka protiv raka, pun pogodak. Problem nastane kada redatelj komornu dramu znanstveno-fantastičnog predznaka zamijeni akcijskim hororom. Sličan je problem opteretio i raniju ekranizaciju The Omega Man iz 1971. s Charltonom Hestonom u glavnoj ulozi. No, tada nije postojala opasnost da neselektivno korištenje računalne grafike u potpunosti razbije u početku efektno generirani defetizam i ironiju. Kada iz svojih mračnih skloništa ruknu Lawrenceovi računalno animirani zombiji, film izgubi i elementarnu napetost te se pretvori u nemaštovitu verziju neke od računalnih igara. Završnica pritom gubi i elemente strave te je finalni obračun Willa Smitha s predvodnikom Mračnjaka dramaturški potpuno promašen. Kako je film morao dobiti sretan kraj, posljednje minute protječu bez puno dodira s prethodnim objašnjenjima, ali je tada ionako već prekasno za ispravke. Šteta. Izvorni roman već više od pola stoljeća nudi ne samo iznimno filmičan materijal, nego i prostor za lucidno iščitavanje i reinterpretacije. Nekad ideološki neprijatelji, danas terorizam, sutra možda stvarno pandemija. Za Willa Smitha ne treba se bojati, ali za neka redateljsko-scenaristička rješenja viđena u filmu Ja sam legenda dobro bi došao jači lijek. Samo da ne mutira...

Još iz rubrike