Preskoči na sadržaj
Happy end

Pčelin film

Boško Picula

izvorni naslov: Bee Movie
režija: Steve Hickner, Simon J. Smith
sinkronizirani glasovi: Ozren Grabarić, Olga Pakalović, Ronald Žlabur, Ivica Zadro, Filip Juričić, Mirko Fodor, Barbara Kolar
izvorni glasovi: Jerry Seinfeld, Renée Zellweger, Matthew Broderick, Patrick Warburton, John Goodman, Chris Rock, Kathy Bates

Jesu li autori animirane priče o maloj pčeli u velikom svijetu doista snimili B-film?

☻☻☻

Piše: Boško Picula

Da Pčelin film nije film nego epizoda humoristične serije i da njegov glavni junak nije kukac nego čovjek, mnogi bi prvo pomislili na kultnog Seinfelda. U tom bi slučaju najvjerojatnije George Constanza tužio vlastite roditelje jer su ga od najranijeg djetinjstva navikavali na hranu koja deblja. Ili bi možda Kramer tužio mjesni restoran jer mu je servirao prevruću kavu koja ga je fatalno opekla. A nije isključeno ni da bi Elaine potražila odvjetnika zbog nage lutke u obližnjoj prodavaonici odjeće koja frapantno nalikuje upravo njoj. U velikoekranskoj se verziji na sudu ne nađu ni George, ni Kramer, ni Elaine nego pčelac Barry B. Benson. Razlog tužbe nije nimalo banalan. Čovječanstvo, naime, pčelama od davnina oduzima med i na njemu izvrsno zarađuje. Ljudi pritom pčele tretiraju kao robovsku snagu brutalno ih omamljujući kad god treba pobrati ono što ovi vrijedni kukci sprave. Zaplet dostojan Ezopa osmislio je Jerry Seinfeld.

Devet godina nakon emitiranja posljednje epizode serije koja ga je zasluženo učinila planetarno slavnim, najpopularniji se američki stand up komičar odlučio na povratak ispred kamera. Točnije ispred mikrofona jer u Pčelinom filmu daje glas središnju animiranom junaku. Usto, stao je na čelo scenarističkog tima čiji je minuli rad također vezan uz Seinfelda, a preuzeo je i producentski dio posla. Da se u izvorniku Pčelin film ne zove Bee Movie mogao bi se slobodno nasloviti Jerry Movie. Stoga je osnovno pitanje jesu li Seinfeldovi obožavatelji zadovoljni povratničkim angažmanom svog miljenika i – je li ulaskom u svijet animiranog filma poduzetni komičar odlučio osvojiti znatno mlađe naraštaje od svoje ranije publike. Pčelin film uistinu djeluje kao Seinfeld za početnike. I to uglavnom u prvoj polovici koja je više nego obećavajuća. Spomenuti Barry zapravo je Jerry u liku pčele. Verbalno superioran, simpatično samoživ i frustriran ograničenjima. Nezadovoljan činjenicom da će u košnici cijeli život raditi jedno te isto, mladi se pčelac otisne u svijet. No, ljudski je megalopolis i sam poput košnice, ali daleko kaotičniji i nepravedniji. U njemu će Barry upoznati cvjećaricu Vanessu i uz njezinu pomoć krenuti u parničenje protiv kradljivaca meda. Do tog trenutka film djeluje kao spoj Ezopovih basni i seinfeldovskih zapleta, točno prilagođen ciljnoj publici u osnovnoškolskim klupama, ali i dovoljno subverzivan za odraslije gledatelje koji su pomno pratili kultnu seriju.

U efektnom ironiziranju svega i svačega, najzabavniji su ubodi u taštinu hollywoodskih i inih veličina. No, Sting, Ray Liotta i Larry King preveliki su profesionalci da se rado ne izlože nečemu takvom te je film u kadrovima s njihovim animiranim inačicama bravurozan. Baš kao i u domišljatom uvodnom opisu organizacije života i rada u košnici. Svaka sličnost s pojedinim zemljama i gospodarstvima je namjerna. Na žalost, ova se dobrohotna ironija u drugom dijelu sve više pretvara u niz klišeja i isforsiranih obrata uz nimalo seinfeldovski šećerni rasplet. Tako se početni A-film spaja sa završnim C-filmom u kompromisni B-film u konačnici. To se najviše osjeća u posljednjih desetak minuta kada Barry preuzima atribute superjunaka. Da je ostao znatiželjni, ne osobito spretni intelektualac s početka filma, bio bi puno duhovitiji i uvjerljiviji.

Iako su se autori filma poigrali s njegovim naslovom referirajući se na skromno producirane filmske projekte popularnih zapleta i žanrova, njihov B-film zapravo je visokobudžetna hollywoodska ekstravagancija (proračun se filma popeo na 150 milijuna dolara) koja je propustila biti inovativnija na području suvremene računalne animacije. I pričom, i crtežom. U usporedi s Pixarovim hitom Juhu-hu, Pčelin film djeluje tromije i staromodnije, osobito u kontriranju životinjskih i ljudskih likova. Možda je problem u zapletu čiji bi kapacitet bio i više nego dostatan za polusatnu epizodu humoristične serije. Za cjelovečernji film treba puno više detalja. Uostalom, priča o medu ne mora biti nužno slatka. To je Jerry Seinfeld već dokazao. 
                                             

Još iz rubrike