Preskoči na sadržaj
Happy end

Chuck, sad možete poljubiti Larryja

Boško Picula

izvorni naslov: I Now Pronounce You Chuck and Larry
režija: Dennis Dugan
uloge: Adam Sandler, Kevin James, Jessica Biel, Dan Aykroyd, Ving Rhames, Steve Buscemi

Ako ste pomislili da će se nakon Ennisa i Jacka poljubiti Chuck i Larry, prevarili ste se...

☻ 1/2

Piše: Boško Picula

Taman kada je Larry pomislio da će s Chuckom izmijeniti prvi bračni poljubac, dobio je šakom u nos. Negdje pri kraju prve trećine filma. Taman kada su gledatelji pomislili da je Chuck popustio i u ime borbe protiv licemjerja odlučio poljubiti Larryja, gledatelji su dobili šakom u nos. Od redatelja. Na samom kraju filma. Manje je važno što u filmu nije došlo do muško-muškog poljupca, a znatno više da Hollywood tematizirajući hipokriziju i dalje promiče dvostruke standarde. Barem u ovakvom tipu produkcija. I dok u dramama poput Planine Brokeback to nije problem (iako na dodjelama Oscara može biti), u obiteljskim komedijama poput ovoljetnog hita Chuck, sad možete poljubiti Larryja itekako jest. Stoga je za prizor u kojem se dva najbolja prijatelja, unatoč svim predrasudama, odluče poljubiti u prepunoj newyorškoj sudnici kako bi dokazali da hineći vezu zbog prava na mirovinu, nisu učinili ništa loše, trebalo puno više hrabrosti. I poštenja. Ne od strane Chucka i Larryja, nego od strane autora filma.

To je jedan od problema filma u režiji Dennisa Dugana. No, ne i jedini. Ovo je jedan od onih naslova s kojim se htjelo nemoguće. Da u istom trenutku bude prpošna zabava za cijelu obitelj i – socijalno angažirani rad koji promiče toleranciju i pravo na vlastiti izbor. Zasebno ni jedno ni drugo ne funkcionira kako treba. A jedno s drugim baš nikako. Poteškoća je u neprestanom oprezu što redatelja, što scenarista da se zaplet ne zaplete oko postavljenih ograničenja. Priča, naoko, nudi dovoljno materijala za dobar odabir i jedanko takvu realizaciju. U njezinom je središtu udovac Lawrence Valentine zvan Larry koji zbog administrativnih zavrzlama ne može raspolagati budućom mirovinom na način na koji želi. Stoga svog najboljeg prijatelja i kolegu iz vatrogasne postrojbe Charlesa Levinea zvanog Chuck kojemu je spasio život, zamoli da u Kanadi registriraju partnerstvo kako bi, u slučaju nesreće, Chuck postao skrbnik Larryjeve djece.



Premisa zvuči obećavajuće. Sljedeće je pitanje je li odabran pravi žanr. Kako su apeli na humor uvijek zahvalni kada treba progovoriti o osjetljivijim temama (što god to značilo), komedija se čini samorazumljivim izborom. Međutim, tip humora – malo infantilan, malo vulgaran, malo moronski – teško održava koncentraciju gledatelja. U jednom sceni imate osjećaj kao da gledate film braće Farrelly, a u već drugoj neki od recentnih predškolskih uradaka s Eddijem Murphyjem. I tako sve do kompromisnog raspleta. O.K. Chuck i Larry nisu se poljubili, ali je pravda zadovoljena. Da je kojim slučajem izabrana humorna drama kao žanr, iza kamera bi se trebao naći netko drugi, a ne Dennis Dugan. Ili točnije, neka druga producentska ekipa. Pitanje je pak bi li tada film postigao veoma dobar prijam u američkim kinima što je očito i bio prvotni cilj. Možda i bi kada bi ga se gledalo zbog kakvoće, a ne količine prvoloptaških štosova namijenjenih maloljetnoj publici.

Glumci u svemu tome isključivo odrađuju svoj posao. Netko bolje, netko lošije. Adam Sandler koji je bio zvijezda Duganova Tate od formata pogrešan je izbor. Njegov je lik zamišljen kao macho vatrogasac i zavodnik čija je muževnost trebala biti jedan od generatora komedije zabune. Sandler to jednostavno ne može. Ni u parodiji. S druge strane Kevin James djeluje puno bolje od filma u kojem glumi. Njega je doista moguće pojmiti kao obiteljskog čovjeka koji nije opsjednut vlastitim izgledom, ali jest planom da pošto-poto osigura svoju djecu, pa makar se sukobio s cijelim svijetom. Jessica Biel ima pak zadatak estrogenizirati testosteronsku atmosferu u filmu, i u tome uspijeva. Ipak, najzabavniji je lik Larryjev sin koji obožava ples, mjuzikle i šoubiznis. A kada napravi špagu, izbjegne udarac i nokautira svog agresivnog kolegu, film napokon ima vrhunac. Eto, na mladima svijet ostaje. Čak i u slučaju Chucka i Larryja...                                                           

Još iz rubrike