Preskoči na sadržaj
Razgovori

Fernanda Montenegro na Sedmom Festivalu brazilskog filma

Miron Sršen

Blitz interview : Fernanda Montenegro na Sedmom Festivalu brazilskog filma u Parizu<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

 

55 GODINA GLUME

 

 

U Parizu kao i u čitavoj frankofoniji, od ožujka se, pa sve do kraja prosinca ove godine, proslavlja “Godina Brazila”, pod pokroviteljstvom tamošnjeg ministra kulture Gilbert Gila. Upravo završeni  “Festival brazilskog filma” koji se održao u pariškom kinu “L’Arlequin”, smještenom u srcu Latinske četvrti, savršeno se uklapa u brojne druge kulturno-umjetničke događaje (izložbe, koncerte brazilskih pjevača i slično tome) koji će se ili su se već dogodili u sklopu “brazilske godine 2005.”.

U organizaciji udruženja “Jangada” i pod pokroviteljstvom Coste Gavrasa, u službenom natjecanju bilo je nekoliko značajnih, cjelovečernjih, ali i kratkometražnih ostvarenja. Ocjenjivački sud profesionalaca, u sastavu: Sabine Haudepin, Rone Hartner, Jackie Berroyer, Bruno Deloye, ravnatelji specijaliziranih TV- kanala: CinéCinéma, Auteur Classic i Ramitz ove godine nagradu je dodijelio filmu “Sa druge strane ulice”. Festival se održao sedmi put do sada, a upriličena su i dva vrijedna “hommagea” posvećena  najpopularnijim brazilskim glumcima Paul Joséu i našoj sugovornici, Fernandi Montenegro čiji  je film « Sa druge strane ulice », u kojem ima glavnu ulogu, osvojio Nagradu ocjenjivačkog suda:

 

FILM.HR :Na Berlinaleu 1999. godine, proglašeni ste najuspješnijom glumicom za ulogu Dore u “Centralo do Brasil”, redatelja Waltera Sellesa. Imenovani ste za “Oscara” i “Golden Globes”.”National Board of Review”, udruženje američkih kritičara,  proglasilo vas je najboljom svjetskom umjetnicom. Jesu li priznanja upečatljivija i vrjednija, budući da živite i radite u Brazilu, zemlji koja nije među producentskim gigantima aktualne « Sedme umjetnosti?

 

MONTENEGRO : Ove, poput drugih nagrada čiji broj ne pamtim, dobijenih za trajanja moje 55 godišnje karijere ostvarene u kazalištu,na filmu i televiziji, potvrda su  sposobnosti za zanimanje koje sam odabrala. Posebno što mi u Brazilu,često, ne raspolažemo neophodnim sredstvima pa su nam produkcije malih budžeta, koje  snimaju nezavisni autori, koji se snalaze kako znaju i umiju! Pored materijalnih problema sa kojima smo stalno suočeni, naši filmovi su poznati i viđeni posvuda.To je značajno i dragocjeno jer portugalski nije atraktivan jezik, za veliki ekran.

 

FILM.HR : Jesu li filmske smotre i festivali, kao  ovaj pariški, prilika da se vaša kinematografija približi i pokaže gledateljima različitih horizonta ?

 

MONTENEGRO : Brazilski film sliči brazilskoj populaciji : posjeduje nijanse svih boja i tonova. Miješanje žanrova i utjecaja  njegova je, najpozitivnija karakteristika i prednost. Ali, nikako ne treba zaboraviti da talentima nisu priznate vrijednost niti im je dano mjesto koje zaslužuju, u našoj pa i planetarnoj kinematografiji,a razlog tomu  su  nedovoljna materijalna sredstava . Moj sin Claudio je redatelj pa opstaje, jer suprug Fernando Torres i ja, glumimo u njegovim ostvarenjima. Mi kao i naša kći Fernanda, koja  je u Cannesu 1986. osvojila “Zlatnu palmu” i bila najuspješnija glumica, igramo u teatru, na televiziji, te organiziramo posvuda u zemlji, tečajeve i škole glume. Preživljavamo zahvaljujući svim tim djelatnostima! 

 

FILM.HR: Poznavali ste mnostvo poznatih imena svjetskog filma! Kojih se, najradije, sjećate?

 

MONTENEGRO: Fellinija i Viscontija. Malo sam ”lokal patriot” jer pored portugalskih, posjedujem i talijanske  korijene. Ali, potvrđujem- njih dvojica bili  su najgenijalniji!

 

FILM.HR: Što poručujete mladim gluimcima?

 

MONTENEGRO: Da, odmah, napuste profesiju! Ako ne žele, treba ih na fakultetima i školama, pripremiti na kaotičnu i nesigurnu egzistenciju.

 

FILM.HR: Zašto ste, 1985 godine odbili ponudu tadaŠnjeg predsjednika José Sarneya da budete ministrica kulture?

 

MONTENEGRO: Zato što sam glumica!

 

FILM.HR: Hvala.

 

 

razgovarala: Džana Mujadžić

 

 

Filmografija poznatijih djela Fernande Montenegro:

 

Fernanda Montenegro /Arlette Pinnheiro Esteves da Silva/, debitirala je ulogom u filmu Nelsona Rodriguesa “Mrtva” 1964. godine. Proslavila ju je potom uloga u “U familiji” koje je 1970. godine realizirao Paulo Porto. Glumila je i u filmu nazvanom “Marilla i Marina” 1977. godine Fernanda Goualrta. Igrala je u cjelovečernjem djelu “Sve je dobro” Arnalda Jabora, značajnu ulogu ostvarila u filmu “Oni nisu obukli smoking” Leona Hirrsmana iz 1980. godine. Zatim, u “Zvjezdanom trenutku” redateljice Susane Amaral. Sedam godina kasnije, glumila je u “Vatri i strasti” u režiji Isay Weinfelda i Marcio Kogana, u filmu “Zatvoren” Arthura Fontesa iz 1988., kao i u ostvarenju Caca Dieguesa “Pogledaj pjesmu” iz 1994. Potom je, 1997., snimila “Što je ovo, prijatelju” redatelja Bruna Barreta, a godinu kasnije slavni “Central do Brasil”još slavnijeg Sallesa. Intrpretirala je “Prijevaru” u djelu svoga sina Claudia Torresa, José Henrique Foncesca i Atrthura Fontesa. Marcos Bernstein joj povjerava glavnu ulogu u filmu ”Sa druge strane ulice”, 2003. godine. Prošle, 2004., Fernanda Montenegro sudjelovala je u “Kući od pijeska” redatelja Andruche Waddingtona.

Izdavač “Rocco” nedavno je, objavio knjigu Rite Lucie “ Primjena strasti”, posvećenu slavnoj glumici.

 

 

Još iz rubrike