FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA
Popričali smo s organizatorom Nikolom Devčićem – Mišom..
Festival Nevidljivog Filma još je jedan filmski festival ranog hrvatskog ljeta, no za razliku od velike većine svojih „kolega“ cilj mu nije sakupiti što veći broj prodanih ulaznica i razvikanih gostiju. Sukladno svom intrigantnom nazivu on se okrenuo onom što (samo naizgled, sudeći prema broju posjetitelja) ne privlači brojne mase; okrenuo se spoju filmskih remek djela koja su u poplavi sadržaja ostala zaboravljena sa filmološkim studijama i predavanjima.
O, za naše prilike, još uvijek egzotičnom spoju festivala i simpozija popričali smo s organizatorom Nikolom Devčićem – Mišom.
Film.hr: Festival nevidljivog filma – može li u poplavi filmskih festivala ostati neprimijećen?
Nikola Devčić: Situacija je pomalo paradoksalna... S jedne strane su ideologija, kapital i mediji koji demokratiziraju tj. banaliziraju, manipuliraju, estradiziraju... Da bi profitirali treba im masa, događaj u koji mogu aplicirati primarne interese. S druge strane je utopija, autorski stav i gesta, kritičko promišljanje, vjerodostojnost, izvrsnost i socijalna osjetljivost koju ne želimo napustiti. Festivali su kompromis, dio kulturnih politika u kojima pravila igre nisu baš najjasnija i jedino što možemo je biti neprestano budni i brinuti. Sigurno je da svi neće živjeti vječno, ali će ostaviti trag i inspirirati druge.
Film.hr: Koji su aduti festivala, koje su njegove tzv. „komparativne prednosti"?
Nikola Devčić: Nenatjecateljski i nerevijalni karakter po mom su mišljenju prednosti festivala. Njegova posebnost je spoj slike i teksta/govora čiji uspješan spoj garantira filmološka stručnost gostujućih predavača i odabir kultnih redatelja i filmova koji gotovo i da ne postoje u redovnoj distribuciji i stručnoj literaturi. Projekcije su na 8, 16 i 35 mm formatima. Razmjene informacija i mogućnost arheološkog rada na budućnosti svjetskog i domaćeg filma.

Film.hr: Dojam je kako u Hrvatskoj filmova ne nedostaje, festivala jednako tako. Koja je kvaliteta onoga što se u filmskom smislu kod nas nudi i ono važnije: čega najviše nedostaje?
Nikola Devčić: Film je specifičan jezik i nekako mi se čini da je hrvatski kulturni prostor zasićen literaturom i kazalištem kao dominantnim disciplinama za oblikovanje umjetnički relevantnog identiteta. Ja sam veliki štovatelj hrvatskog eksperimentalnog i avangardnog filma, a o današnjoj ponudi iz domaće recentne produkcije mislim sve najgore. Nedostaje atmosfera iz koje se pojavljuju iznimna djela i autorske osobnosti.
Film.hr: Hoće li Festival nevidljivog filma zaživjeti? Hoće li po vašem mišljenju biti za njega prostora na podosta popunjenoj sceni? Ima li dovoljno materijala i interesa za peto ili sedmo izdanje tamo negdje u 2011. ili 2013?
Nikola Devčić: Ne mozemo znati da li će Festival nevidljivog filma zaživjeti jer to ne ovisi samo o nama. Jedna od mojih utopija je veliki interdisciplinarni kamp na Braču, tisuću polaznika, radionice, predavanja, projekcije... Pojačavanje izdavačke djelatnosti, osim časopisa Up&Underground Art Dossier u planu je biblioteka Sinestetika. Produkcija dokumentarca o konceptualnom i performativnom Zagrebu, otvaranje malog centra-instituta za permanentnu proizvodnju programa... Festival nevidljivog filma svakako ćemo razvijati i unapređivati jer je stvorio još jednu mogućnost za stvaranje novih saveza s duhom i mislima.