Preskoči na sadržaj
Razgovori

Kulenović: "Naši su glumci odlični"

Gordana Kolanović

Nakon uspješnijeg dijela omnibusa 24 sata, nazvanog po Azrinoj pjesmi "Ravno do dna", u kinima je počeo igrati prvi dugometražni igrani film Gorana Kulenovića, proslavljenog autora sitcoma Bitange i Princeze. Pjevajte nešto ljubavno zabavna je priča o četvorici mladih glazbenika, članovima rock benda "Kako je prljavi Harry sreo prljavu Sally", koji prodaju dušu suprotničkom glazbenom taboru. Naime, ukazuje im se prilika odraditi gažu svirajući šlagere na svadbi kako bi zaradili novac za snimanje svog prvog  albuma.

Soundtrack filma je sve samo ne "siguran, fin i sterilan" pošto ga je radilo Hladno pivo (članovi benda glume epizodne uloge), a publika je na festivalima u Puli i Motovunu prepoznala odličnu glumu i "životne" dijaloge (za razliku od učestale boljke akademsko kazališne glumačke ukočenosti), te dodijelila filmu zaslužene nagrade.

Dakle: podržite rock glazbu i kinematografiju u hrvata, svakako pogledajte Pjevajte nešto ljubavno u kinima, a u međuvremenu pročitajte par redateljskih odgovora na pitanja postavljena povodom kino premijere.

Film.hr: Krenimo od naslova. Vaš prvi kratki igrani film zove se Trgovci srećom po pjesmi skupine Film, zatim je uslijedio Ravno do dna, nazvan po Azrinoj pjesmi, sitcom Bitange i princeze po stvari od Bijelog dugmeta i na kraju Pjevajte nešto ljubavno od Hladnog piva.
Postoji li neki koncept koji ste sami sebi zadali davnih dana za vrijeme studiranja na ADU ili je jednostavno riječ o želji da spojite dvije velike ljubavi, glazbu i film?

Ne bih to baš nazvao 'konceptom', prije je riječ o tome da sam nakon 'Trgovaca srećom' to preuzeo kao neki štos koji sad redovito koristim. Za sada funkcionira jer sam uspio pronaći naslove pjesama koji odgovaraju scenarijima, s tim da su 'Bitange i princeze' krenule kao radni naslov, a kako se nitko kasnije nije dosjetio ničemu boljem, onda je tako i ostalo.

Film.hr: Pop-kulturalne reference, britak humor i šarmatni likovi vrlo brzo su, već nakon prve sezone emitiranja, osigurali Bitangama i princezama kultni status među mlađom publikom, a Vas proslavile kao autora. Svi su Pjevajte nešto ljubavno stoga iščekivali kao pitku komediju, povratak mladenačkim, manje socijalno opterećenim temama te kao ponovno uvođenje rock glazbe u film. Da li ste tijekom rada na scenariju ili na snimanju osjećali pritisak očekivanja upravo zbog toga? Kako ste se osjećali za vrijeme promocije filma na festivalu u Puli? Jeste li zadovoljni reakcijama kritike i publike?

Na prvo pitanje bi odgovor bio negativan čak i da nije činjenice da sam pisanje scenarija za 'Pjevajte nešto ljubavno' završio i prije nego su 'Bitange...' prije više od dvije i pol godine krenule u emitiranje. O tome - da li netko od mog filma ili serije ima neka svoja očekivanja, koja bazira na nečemu drugom što sam radio – uopće ne razmišljam. To ne spada u ono što me zanima dok radim na scenariju.

U Puli je bilo najviše nervoze, jasno, jer je to ipak bilo prvo predstavljanje pred publikom, a ne spadam u one autore koji se prave da im nije važno što će publika reći na film. Nakon pulske, motovunske i zagrebačke premijere, ne mogu ne biti zadovoljan reakcijama publike, a što se kritike tiče... Reakcije kritike se baš ne poklapaju s reakcijama publike, ali bolje i to nego da je kritika film bezrezervno ishvalila, a da se publici ne sviđa.

Film.hr: Snimalo se na više od 50 lokacija (od kojih je posebno lijepo bilo vidjeti dvije: KSET i Jabuku), pet tjedana u Zagrebu. Kako je prošao sam proces snimanja i rad s glumcima ? 

Raspored snimanja je bio vrlo zgusnut, puno je zahtjevnih scena trebalo snimiti relativno brzo zbog ograničenog budžeta. Usprkos tome, bili smo odlična ekipa pa je sve prošlo u redu. Što se rada s glumcima tiče, ne mistificiram to puno. Moje je iskustvo da je dobar, suvisao, 'govorljiv' tekst te odabir pravog glumca za pojedinu ulogu – više od pola obavljenog posla. Čitaća proba na kojoj se rasprave eventualne nedoumice, par ozbiljnih proba u pripremi i na snimanju ne bi trebalo biti nekih većih problema. Drago mi je da su svi oduševljeni glumcima u mom filmu, ali ja već godinama ponavljam da su naši glumci uglavnom odlični, samo što su, zbog nekih 'papirnatih' tekstova, slabijih podjela i nekih slabih filmova, pogotovo u crnim 90-tima, kod prosječnog puka izašli na zao glas. Ali, i ta se predrasuda polako ali sigurno mijenja.

Film.hr: Čini se da ovaj film predstavlja žanrovski hibrid: započinje kao  komedija, zatim dosta naglo prelazi u triler-akcijsku zavrzlamu, a završava u melodramatskom tonu. Je li možda posrijedi činjenica da je teško dovršiti komediju kao takvu ili..?

Ovaj Vaš 'opis žanrovskog kretanja' filma mi se čini dosta pojednostavljenim i ne previše preciznim. Moj je dojam (baziran i na reakcijama ljudi na film) da priča  otpočetka ima taj gorko-slatkasti ton, i da je gledatelju odmah na početku prilično jasno postavljeno što sve može od filma očekivati (ne na fabulativnoj razini, nego na razini forme, tona filma) i dojma sam da one kojima je film dobar, to 'pretakanje žanrova' i ne smeta previše. Tako da mi je teško govoriti o tome je li komediju teško zaokružiti, jer ovaj film i nije pisan kao čista komedija. Njegov humoran ton, ili melodramatski ili akcijski momenti, meni su prilikom pisanja scenarija prirodno proizlazili iz zadane početne situacije, a da li to nekom funkcionira ili ne... Ja se nadam da će funkcionirati.

Pjevajte nešto ljubavno

Film.hr: Struja, Mario, Deni i Žlajfa, četvorica glavnih likova tipski su strogo odijeljena i specifična u svojim karakteristikama. U kojem od njihovih likova se najviše pronalazite?

Konvencionalan odgovor bio bi – u svakom od njih pomalo. Ali, čini mi se da u Deniju baš i ne.

Film.hr: Zašto je jedini bitniji ženski lik, Strujine djevojke Anje, koju tumači Olga Pakalović ostao tako nedefiniran i  nejasno razrađene motivacije? (u ovom pitanju samo toliko zbog mogućih spoilera) Možete li nam malo pojasniti njezin lik?

Prvo – hvala što razmišljate o 'spoileru' jer vidim da ima vaših kolega koje uopće nije briga za to, što mi je teško razumjeti.

Dakle – Anja. Malo mi je bedasto ovako na papiru dodatno pojašnjavati lik, ako je vama već bio 'potpuno nejasan'. Čudno mi je da u životu niste sreli takve ljude kakva je Anja, u čijem liku mi nema ništa posebno nejasno – postoje takve osobe (u ovom slučaju jedna 'mamina princeza') koje, usprkos tome što nisu glupe, na stvari gledaju prilično usko i koje se u životu ponašaju po nekoj šemi koju su si zacrtale. Bez obzira što je Anja zaljubljena u Struju, ona ne može dopustiti da se to ispriječi njenim planovima. Ona očito njegov 'rock'n'roll' - koji je njemu najvažnija stvar u životu - doživljava kao jednu skoro pa klinačku fazu (kakve ona ima svako malo) za koju je ona uvjerena da će ga 'proći', i kad skuži da se to neće dogoditi – ona ide svojim putem. Pojednostavljeno – Struja i Anja su dvoje ljudi koji nemaju isti 'state of mind', što ne znači da ne mogu voljeti jedno drugo. Ali, Anja u Struji voli samo ono što ona odabere, a Struja, s druge strane, zbog nekih svojih trauma i principa, nije sklon odreći se dijela sebe da bi se svidio Anji. I u takvom odnosu stvari, Struja je pozitivac (iako nije sve pozitivno što radi), a Anja je negativka (iako ne klasična).

Sad, je li vam ovo pojasnilo motive za ono što ona radi u filmu – ne znam. Priznajem da mi pisanje ženskih likova uvijek ide nešto slabije, ali Olga Pakalović je, kao izvanredna glumica, puno doprinijela da lik Anje ne ostane samo funkcija u scenariju, ona je od Anje napravila osobu od krvi i mesa, i na njenom primjeru se najbolje vidi važnost dobrog glumca za oživljavanje nekog lika.

Film.hr: Neki glazbeni utjecaji daju se iščitati iz filma u kojem se pojavljuju pjesme Haustora, Animatora, Prljavog Kazališta… Možete li nam navesti još neke glazbene uzore. Što mislite o suvremenoj hrvatskoj rock sceni? I koje bi nam bendove i koncerte (ne samo hrvatske) mogli preporučiti?

Ja, za razliku od Struje, ne dijelim glazbu po žanrovima, nego na dobru i lošu. Tako da volim bendove u rasponu od Ramonesa do Novih Fosila, i od Idola do Balaševića. Suvremena hrvatska rock scena, nažalost, ne postoji, jer da bi postojalo nešto što se naziva 'scenom' trebali bi barem još dva-tri dobra, jaka benda. Ako već moram nešto preporučati, onda recimo – J.J.Cale, neke pjesme Darka Domjana (ne zezam se – 'Dan koji se pamti', recimo – do jaja), braća Justin i Joža Burić... Od nekih recentnih izdanja – 'American idiot' Green Daya.

Film.hr: Par riječi o budućim projektima i novim sezonama Bitangi i princeza...

Jedini budući projekt koji je na vidiku je baš nova (četvrta) sezona Bitangi i princeza, a oko toga imam toliko posla da je teško reći kada će neke ideje za filmove koje su još u glavi krenuti na papir. Možda se desi čudo, pa mi netko ponudi da radim neki dobar scenarij za igrani film. Ali morao bi fakat biti dobar.

Još iz rubrike

Polusestra

Činilo mi se da ću stvarnu priču koja me intrigira lakše sagledati posredno – oblikujući je u film.