Festival = Energija druženja + Magija obreda
Dana DOX Budisavljević za film hr
Dana Budisavljević je diplomirana filmska montažerka koju poznajemo kao radoholičnu organizatoricu, izvršnu (i izvrsnu) producenticu u FACTUMU, a od nedavno i kao redateljicu. Za film.hr govori u ulozi sretnice koja je s velikim uspjehom privela kraju organizaciju festivala Zagreb DOX. <?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

FILM.HR: Reci nam, poslije svega, da li si stigla gledati vlastiti program. Ako jesi, reci koji je film bio tvoj favorit i zašto?
DANA: Na žalost nisam stigla pogledati sve filmove. Posao na festivalu se uvijek dijeli na programski i organizacijski. Ja sam se, bez obzira na svoj filmski background, na ZagrebDoxu bavila prvenstveno organizacijom, ali naravno da imam neke favorite : iz međunarodne konkurencije to bi bio “German secret” danskog redatelja Larsa Johanssona čiji rad pratim već godinama, i ovo je treći njegov film koji sam gledala i stvarno mi se sviđaju emocije u njegovim filmovima. Iz regionalne konkurencije: “ Georgi and the butterflies” jer volim entuzijastične pojedince u nemogućim situacijama i “Children of the decree” jer je zaista potresna priča o periodu u Rumunjskoj, kada je Ceausescu dekretom zabranio pobačaj. Kako je to u Hrvatskoj, na žalost, opet aktualna tema, jako mi je drago da je baš taj film dobio nagradu publike. Iz posebnih projekcija izdvojila bih “Writer of O” zbog sexy kombinacije igranog i dokumentanog :-)
Inače, najviše mi je žao što nisam uspjela odgledati svu hrvatsku retrospektivu jer to su zaista rijetke prilike i to se može naći samo na 35mm traci.

"GERMAN SECRET" Larsa Johanssona
FILM.HR: Usporedi za nas hrvatsku i europsku dokumentarnu produkciju. Ne zanimaju nas samo proračunske razlike, nego i svjetonazorne ili stilske.
DANA: Mislim da budžeti jako uvjetuju i sadržaj i stil, a na kraju i na neki način svjetonazor. Jedna razlika koja se vrlo lako uočava je da se europski filmovi najčešće bave temama izvan domicilnih zemalja, dok se naši filmovi, izuzev osrednjih putopisa, isključivo bave domaćim temama. Ponekad mi je čak i naporan taj voajerizam.
Stilski, mislim da je najzanimljivije gledati razliku izmedju danskih i svih ostalih dokumentaraca. Dramaturgija i montaža danskih filmova je gotovo savršena. Kako sada većina dokumentaraca želi biti dugometražna, filmovi često imaju problema sa održavanjem napetosti i razvijanjem priče na tu dužinu. Danci to super zapakiraju, osim što su i produkcijski odlični pa nema zamora zbog (ne)kvalitete slike. Da mi netko hoće platiti ja bi išla u Dansku učiti dokumentarni film. Ono što dodatno „svjetonazorno“ fali našim filmovima je angažiranost. Recimo, retrospektiva Nick Broomfielda se pokazala pun pogodak i konstantno je bila krcata. A ti filmovi su samo jedan čovjek koji ima puno hrabrosti zadirati u showbiz i provokativne teme. Zapravo sve ono što čitamo u žutoj štampi, on lijepo slušalice oko vrata i deri... To svi guštaju gledati. Zamisli samo kad bi se napravio dokumentarac o našoj estradi; ja mislim da bi to bio hit godine. Ali tko će se usuditi?

“CHILDREN OF THE DECREE”
FILM.HR: Kako bi opisala glavne trendove u današnjem dokumentarcu. Ponekad mi se čini da danas proizvodnja dokumentarca toliko ovisi o televizijskom tržištu, da često zbog toga strada filmska narav dokumentarizma.
DANA: Trend je da dokumentarci idu u kina. Ali kako je televizija još uvijek najveći producent i konzument dokumentaraca, onda se rade duge verzije za kina i kraće verzije za tv. Novinarski pristup je sve rjeđi, a daleko se više “fura” osobni pristup. Valjda ljudima polako postaje jasno da nema objektivne istine, pa ih zanima nečija emocija vezana uz događaje koji se prikazuju. Autori su danas vrlo često poveznica filma, bilo da se pojavljuju u kadru, bilo da su naratori. Oni su na neki način ljudi kojima mi kao publika odlučimo vjerovati ili ne vjerovati i s kojima se identificiramo.
FILM.HR: Koji distribucijski prostor danas ostaje dokumentarnom filmu, van festivala poput vašeg?
DANA: Festivali su super jer posjeduju tu jedinstvenu energiju druženja i magiju obreda. Oni komercijalno uopće nisu bitni (osim nekolicine), ali svi autori i dalje revno šalju filmove, jer je festival jedna posebna draž, živ kontakt s publikom.Što se tiče distribucijskog prostora, tu će vjerujem Internet napraviti revoluciju. Zato smo mi već i ove godine napravili jedan izbor filmova koji se mogu naći na internetu. To je ON LINE DOX program i ako imate brzi internet onda još uvijek možete doći do njih preko naše web stranice. U Hrvatskoj distributivnoj mreži još čekamo na na prosvjetljenje televizija i video distributera, ali mislim da je ZagrebDox značajan potez u tom smislu. Tako je svojedobno bilo i sa Motovunom. Prvo su to bili nezavisni mali filmovi koji se nisu nigdje mogli vidjeti, a onda se polako dio filmova ipak počeo otkupljivati za redovnu distribuciju. Festivali su uvijek ispred vremena :-)
FILM.HR: Kako zainteresirati javne televizije u regiji da razmjenjuju ozbiljno napravljene dokumentarce.
DANA: E to je nešto na čemu će ZagrebDox sigurno puno raditi u budućnosti, to je i jedan od naših strateških ciljeva. Najteže je bilo sakupiti upravo regionalnu produkciju jer nema nikakvog centra koji posjeduje informacije. Sva je sreća što se Factum već skoro 10 godina bavi proizvodnjom dokumentaraca što nam je omogućilo brojne kontakte i prijatelje u svijetu dokumentarnog filma. To je ono zašto bi Hrvatska morala imati filmski institut ili već neku takvu instituciju. Zamislite da si stranac i da hoćeš prikazati recentnu hrvatsku filmsku produkciju. Kome ćeš se obratiti? Ministarstvu? Oni nemaju kapaciteta za to i u najboljem slučaju taj će dopis biti proslijeđen u neku od producentskih kuća koja onda opet neće imati volje ni kapaciteta da iskonatktira i iskordinara ostale. Ako hoćeš danske filmove, lijepo nazoveš danski filmski institut i dobiješ sve što ti treba. U regiji treba jako puno povezivanja i koordinacije, proizvodnja će doći kao posljedica. Jer ako uspiješ prodati svoj film onda imaš i zašto raditi drugi, a ako ga nitko ne vidi, osim na nacionalnom festivalu, onda se taj filmski žar brzo gasi. Televizijama treba dobrog programa, samo to one još trebaju shvatiti :-) A to je poces. Ako su festivali ispred vremena, nešto kasnije korak hvataju i kina, a televizije su stvarno tromi organizmi, oni zadnji skaču na vlakić.
FILM HR: Koliko je FACTUMovih filmova dosad prikazano na HTV? A koliko je proizvedeno? Gdje je puklo?
DANA: Bolna točka. Ne bih sad o tome jer smo odlučili da se ZagrebDox neće nisakim svađati. ZagrebDox će pokazati i pokazao je da ljudi ŽELE gledati i nešto drukčije filmove i da smo živi i znatiželjni. Nadam se da će ta ista publika biti nosioc promjena i to jednostavnošću mrežnog marketinga :-) Recimo da svatko pošalje po jedan mail da želi dokumentarce na TV-u, to bi onda bilo 5.500 dopisa od ZagrebDox publike, ako mail pošalje i još tri prijatelja od svakoga, pa još tri prijatelja....televizije će biti zatrpane i morat će reagirati :-)