Preskoči na sadržaj
Happy end

Harry Potter i Red feniksa

Boško Picula
Harry Potter i Red feniksa
(Harry Potter and the Order of the Phoenix)
 
režija: David Yates
uloge:
Daniel Radcliffe, Emma Watson, Rupert Grint, Michael Gambon, Ralph Fiennes, Imelda Staunton
 

Peti nastavak filmskog serijala o mladom majstoru čarolije, pati upravo od nedostatka čarolije...

 
☻☻ 
 
Piše: Boško Picula
 

Hitno zovite ministarstvo! Ali ne ministarstvo mora, turizma, prometa i veza ili međugeneracijske solidarnosti, nego – magije. Jer ako itko može pomoći serijalu o Harryju Potteru onda su to stručnjaci za magiju. Zvuči nevjerojatno ali peti nastavak o najboljem učeniku škole čarobnjaštva i vještičarenja kronično pati od nedostatka čarolije. Nisu, naravno, u pitanju ni specijalni efekti, ni uobičajena doza čarobnjačkih eskapada. Riječ je o svođenju filma na nadnaravni triler u kojem se ono što je i proslavilo Harryja Pottera – bajkoliki ugođaj, poigravanje s čudesnim moćima i cijeli jedan pomno osmišljeni paralelni svijet – tretira kao nužno zlo. Iako se i prije početka snimanja filma tvrdilo da je peti roman J.K. Rowling najslabija karika u literarnom serijalu, ekranizacija je to mogla promijeniti nabolje. Barem na razini dojma. Ovako je i film Harry Potter i Red feniksa najslabiji i najtmurniji dio velikoekranske inačice priče. I još nešto. Raniji su nastavci koketirali s ironijom – manje ili više pritajenom – što je u spoju s (pret)pubertetskim destilatom britanskog humora davalo na šarmu. U petom filmu humor je još jedno od nužnih zala. Autori su očito pomislili da je odrastanje odveć ozbiljna stvar da bi se remetilo pokojim smješkom.

 

Da u filmu ne nastupa novoangažirana Imelda Staunton (Vera Drake)u ulozi inkvizitorice (evo jedne od rijetkih duhovitosti) i nove ravnateljice Hogwartsa, profesorice Dolores Umbridge, novi Harry Potter teško bi se pamtio po bilo čemu. No, njezin je lik prpošne zloćke u potpunosti zasjenio lik lorda Voldemorta u interpretaciji neprepoznatljivog Ralpha Fiennesa te film pati i od nejasnog fokusa na glavnog negativca. Mada se cijelim filmom neprestance naglašava da je najljući Harryjev neprijatelj spreman za ključni obračun, kada napokon stigne trenutak za taj obračun, priča je prethodno prošla kroz dvije-tri kulminacije te gledatelj nema osjećaj da se pred njim išta krucijalno događa. Tim više jer je svima jasno da je peti dio premosnica prema završna dva poglavlja. Međutim, sve bi se to moglo podnijeti da je film režirao netko s puno više mašte i sklonosti prema fantaziji. Premda opravdano hvaljen, David Yates (Djevojka iz caféa) autor je sasvim drukčijeg senzibiliteta od redatelja kakvog treba serijal. Chris Columbus je s prva dva dijela postavio standarde i de facto režirao naslove koji će se jednog dana smatrati klasicima filmova za djecu. Alfonso Cuarón treći je nastavak autorski snažno obilježio dodavši su elemente nadrealizma, dok je Mike Newell s četvrtim ugodno iznenadio realiziravši dinamični akcijsko-romantični karusel.

 

Harry Potter i Red feniksa mogao je u tom kontekstu postati svojevrsnim urotničko-čarobnjačkim spektaklom za tinejdžere. Zaplet je kao stvoren za to. Harry Potter i profesor Albus Dumbledore upozoravaju vlasti da je lord Voldemort živ te da sprema osvetu. Kako im ministar ne vjeruje te, naprotiv, postavlja prinudnu upraviteljicu Hogwartsa, njih dvojica s ostalim istomišljenicima djeluju unutar tajne skupine pripremajući se za bitku s Voldemortom. Pravocrtna je priča u Yatesovoj izvedbi postala aritmični meandar s previše jednako tretiranih likova. Tako je i Daniel Radcliffe kao sve zreliji i neveseliji Harry postao manje primjetan. Njegovi prijatelji Hermiona i Ron koje tumače Emma Watson i Rupert Grint još su neprimjetniji. Izvrsnoj Imeldi Staunton jedino parira Gary Oldman kao Sirius Black što je razočaravajuće s obzirom na kremu britanskog glumišta koja se u epizodnim ulogama pojavljuje u filmu.   

 

Je li išta ostalo od magije? Kako svaki uspješni serijal ima loše dijelove, treba vjerovati da će šesti nastavak donijeti više čarolije. Problem je samo što će i u njemu čarobni štapić držati David Yates. Možda da ga okrene prema sebi...                                                      

 
                             
 
 
 
 

Još iz rubrike