Jaganjci i lavovi
izvorni naslov: Lions for Lambs
režija: Robert Redford
uloge: Robert Redford, Meryl Streep, Tom Cruise, Michael Peña, Derek Luke, Peter Berg, Todd Hayes
Iako mu je zakamuflirana pretencioznost osnovni problem, Redfordov film solidan je prikaz lica i naličja američkog sna...
☻☻☻ ½
Piše: Boško Picula
Američki predsjednički izbori 2004. na kojima je George W. Bush s tri posto prednosti pobijedio Johna Kerryja pokazali su, kao malo kada u povijesti SAD-a, vrijednosni rascjep u tamošnjem društvu. Uostalom, postizborne su analize potvrdile da su američkim biračima tom prigodom najvažnije bile moralne vrijednosti za koje su htjeli da ih izabrani političari promiču u novom mandatu. Upravo o tim vrijednostima govori drama Jaganjci i lavovi kojom se jedan od vodećih američkih filmaša-aktivista vratio redateljskom poslu. Nekoć glumački seks-simbol, a nakon prvijenca Obični ljudi iz 1980. i cijenjeni autor, Redford je svojim novim filmom pokušao naoko nemoguće. U istoj priči tematizirati obje strane aktualna američkog društvenog rascjepa prikazane iz oba kuta. Lica i naličja. I sve to u nepunih sat i pol trajanja filma. Doda li se tomu da je scenarij napisao ovogodišnji debitant Matthew Michael Carnahan, autor teksta za tematski, ne i kontekstualno blisku Kraljevinu, Redfordov povratak iza i ispred kamera mogao je biti samo jedno. Rizik. Je li američki filmaš pritom riskirao i profitirao ili pak zagnjavio svojom pretencioznošću kako tvrdi velik broj kritika.
Da je film pretenciozan, makar i zakamuflirano, nije prijeporno. Da u nekim trenucima prvoloptaška patetika uzima maha, a u drugima opća mjesta još i više, još je vidljivije. No, u konačnici je riječ o dobrodošlom filmskom doprinosu krilatici Auditur et altera par, barem kada je riječ o nimalo jednoznačnom stavu prosječnih Amerikanaca prema onom što se čini u njihovo ime. A zapravo za pojedina imena i prezimena i njihov privatni interes. Jaganjce i lavove doista muči ambicija redatelja da kroz krokije nekoliko sudbina prikaže svu složenost percepcije aktualne američke vanjske politike kod samih Amerikanaca. Tu je jedan liberalni sveučilišni nastavnik koji se gnuša imperijalizma, ali ne i srčanosti onih koji za njegov račun žrtvuju svoje mlade živote. Tu su dva studenta pripadnika manjina koji su svjesni vlastita deprivilegiranog položaja, ali će unatoč svemu otići u Afganistan i u odori američkih vojnika poginuti za svoje viđenje demokracije i patriotizma. Tu je i iskusna novinarka koja se ne susteže raskrinkavanja vladinog manipuliranja svojom ulogom i neuspjesima na Bliskom istoku, ali koja je svojedobno promovirala mladog političara koji bi učino doslovce sve, uključujući uporabu nuklearnog oružja, u interesu provedbe zacrtane politike. Tu je, napokon, taj mladi politički lav koji priznaje sve pogreške aktualnog establišmenta počinjene na bliskoistočnim naftonosnim poljima i oko njih, ali koji to pripisuje lošim procjenama i nedostatku prave, čvrste vizije i politike. On će znati kako. I čime.
Carnahanovi likovi predstavljeni ovako djeluju dvodimenzionalno. Međutim, oni su upravo takvi. I tu se zamišljena ambicija pretvara u nerealizirani projekt. Bolje rečeno, djelomice realizirani projekt. Umjesto nijansi, likovi su u filmu svojevrsna parafraza spomenutog društvenog rascjepa, ali se teško oteti dojmu da su i Redford i Carnahan mislili da je dvodimenzionalnost sasvim dovoljna za prikaz konflikta. Nije. Osobito ne na osobnoj razini. Bilo bi puno zanimljivije vidjeti kako se na primjeru pojedinih likova klate njihove unutarnje dvojbe, umjesto da su prikazani ekstremi. Ipak, karakterna zasićenost te ustrajavanje na prikazu američkih socijalnih stratuma kao teško uhvatljivih razina, čine Jaganjce i lavove sasvim solidnom filmskom vježbom koja gledatelje, spremne na taj čin, uvlače u manje-više dinamične konverzacije i kontroverze. Premda su središnjoj glumačkoj trojci – Robert Redford kao profesor, Meryl Streep kao novinarka i Tom Cruise kao senator – kamere vidjele bolje nastupe u njihovim karijerama, makar plastičnije, zvučna imena dobro dođu zvučnoj temi. Kada se Amerikanci za godinu dana ponovno nađu na biralištima, većinu će se njih moći svrstati u skupinu ljudi koje predstavljaju Redfordovi likovi. To nije zanemarivo.