Preskoči na sadržaj
Razgovori

Josip Visković: "Ko živ ko mrtav"

Gordana Kolanović Zagrebfilmfestival 2005

Crnohumorna komedija « Ko živ ko mrtav « premijerno prikazana u sklopu ZFF-a napunila je dvoranu ITD-a u kasnom večernjem terminu. Korupcija u staračkom domu, raznoliki iskarikirani likovi, jurnjava za jednom torbom i popratne bizarnosti izmjenjuju se brzim ritmom u ovom kratkom filmu.U nadrealnoj atmosferi filma možda će ipak ponajviše uživati ljubitelji devete umjetnosti ( pogotovo starijih strip-klasika poput Alana Forda i Asterixa iz kojeg je preslikana scena tučnjave ribama na tržnici koja se redovno pojavljivala u svakom broju ). Nadamo se da ćemo film moći ponovno gledati na HTV-u ( iako to za neke filmove zvuči kao kletva ) i na nekim festivalima u budućnosti. U međuvremenu postavili smo mladom redatelju Josipu Viskoviću par pi<?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />tanja vezanih uz njegov rad na filmu. <?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

1.Očajni penzioneri, par smrti, slastičari propovjednici, lokalni moćnici, jedna pljačka i žuti bicikl. Dosta stvari za film koji traje 27 min. Kako je započeo kreativni proces koji je rezultirao ovim filmom?

 

Ivan Vištica, lik koji je dugo radio na svim većim hrvatskim filmskim festivalima, prije nekih godinu i pol je odlučio da je došlo vrijeme da se i sam okuša kao filmski producent. Smislio je priču o penzionerima koji napadaju poštu, naručio scenarij od mene i Lazića, s Natašom Dorčić dogovorio da glumi poštaricu, doveo Veličana i Rajkovića da mu pomognu u produkciji, prijavio scenarij na natječaj, dobio lovu, izgubio živce i ostavio nas same u nebranom grožđu. Slava mu. 

 

2.Vaša suradnja sa Zoranom Lazićem traje još od « Nomada « , radnja dosta podsjeća na dijelove njegove zbirke priča « Miss Krampus «. Kako i koliko ste sudjelovali u pisanju scenarija, koliko je to bio timski rad? Da li ste se tokom snimanja vjerno držali scenarija ili su situacije smišljane « u hodu «, koliko ste improvizirali?

 

Scenarij smo napisali zajedno u tri popodneva. Kad skupa pišemo, manje smo lijeni i više se smijemo. Snimljeni film se drži scenarija do u slovo, osim što su nam lokacije ponudile neke bonuse, poput sobe za elektroterapiju. Nisam nikad prije čuo za elektroterapiju. Što je to?

Također, Vlatko Dulić je bog improvizacije, a ni ostala gospoda nisu za bacit.

 

3.Koji su bili diretni uzori? U ovom filmu očit je utjecaj pop kulture i stripova.Što inače čitate,slušate,gledate?

 

Direktni uzori bili su «Kamiondžije», «Gustav» i «Priče iz Nepričave». Ja inače ovako zamišljam dvorolne američke B-filmove iz četrdesetih, ali nisam nijednog gledao pa ne mogu biti siguran.

 

4.Koliko ste dugo snimali film? Kakva je bila financijska konstrukcija? Tko je bio zadužen za glazbenu podlogu?

 

Snimanje deset dana, montaža mjesec i pol, obrada slike i zvuka dva tjedna. Pirgo i ja smo se malo izgubili u montaži jer su nam počeli dolaziti ljudi i govoriti da je to smeće i ništa ne valja. Film je u cijelosti financiralo ministarstvo kulture, i da se češće pravi natječaj, jedan čovjek bi stigao snimiti pet takvih filmova godišnje. Nažalost, i dalje je to puno preskupo za nešto što izgleda toliko jeftino. Glazbenu podlogu smo odabrali ja i Pirgo, po tom što nam je pasalo u scene.

 

5.Što možete reći o odabiru glumaca? Profesionalni glumci, jedan kazališni redatelj, jedna pjevačica i demaskirana zvijezda Malnarovog « Nightmare stagea « , kako bi opisali rad sa glumcima na ovom filmu? Na kojim lokacijama ste snimali?

 

Napominjem da je i gospodin Vlado Rukavina, koji glumi mušteriju u pošti koja pita «Da vam pozovem taksi?» isto pjevač, nastupio je na Zagrebfestu 2003. s pjesmom «Zagrebački blues» koja se može čuti u dvije scene filma. Rad s glumcima je nažalost bio ograničen grozomornom brzinom kojom smo sve morali raditi. Srećom, to su sve jako iskusni glumci, ili pak moji prijatelji za koje su uloge i napisane i koje je samo trebalo probuditi u pet ujutro.

 

6.Što vam je predstavljalo najveći problem na snimanju?

 

Užasna stiska s vremenom: u filmu ima malo previše kadrova, i nismo uvijek dočekali onu savršenu repeticiju jer smo se sve trudili završiti u nekom pristojnom radnom vremenu -  pogotovo zato što su i glumci i tehničari pristali na filmu raditi za pola pristojnog honorara.

 

7.Koliku ste gledanost očekivali i da li ste zadovoljni reakcijama publike?

 

Dvorana je bila puna i neki moji prijatelji nisu uspjeli uć. Mnogim mojim bližnjima je film užasan, a neke sasvim nepoznate mi ljude je oduševio. Ja bih najviše volio vidjeti kako na njega reagira publika u TV dvorani nekog zatvora ili popravnog doma. Ili staračkog.

 

8.Možete li ispričati nešto o snimanju i montiranju sf spektakla « Izgubljeni 2 «?

 

«Izgubljeni 2» su nastavak «Izgubljenih 3», intergalaktičke sage o herojima koji otkrivaju nepoznate svjetove. U drugom nastavku, dva vanzemaljca spuste se na Sljeme i traže nešto za baciti pod jaja. Posreći im se kad nalete na hordu vila koje se nisu ševile još od četrnaestog stoljeća jer ih zemljani ne vide. Međutim te su vile u ratu s gangsta vilenjacima, a tu slučajno prolaze i dva wannabe gangstera koji hoće asfaltirati Sljeme i napraviti veliki casino, i sve ode u totalni kaos i tučnjavu. Režiser te trilogije, čiji ćemo zadnji (to jest prvi) dio snimiti kad naučim savršeno raditi specijalne efekte (sad su bili malo primitivni), je Neven Aljinović Tot, koji glumi skinjaru u Ko živ ko mrtav,  a glumačku postavu čini Gangsta Theatre, neformalna postava naših prijatelja koji u poodmaklim dvadesetima još uvijek mogu pronaći dan ili dva da se oblače u smiješne kostime i krevelje kao balavci. Iako su, ustvari, neki nevjerojatni glumački nastupi baš ono što «Izgubljene» izdvaja od drugih domaćih trash filmova. Mi ćemo ga se truditi ugurati na još neki festival, a vi ga svakako dođite vidjeti.

 

9.O čemu je riječ u započetom dokumentarcu « Ekspozicija «?

 

Riječ je o istoimenom performansu Borisa Bakala i Bacača Sjenki, koji su tijekom Operacije Grad u tvornici Gorica vezali ljudima oči i vodili ih u šetnju, pričajući im razne priče. Snimao sam cijeli proces rada od prve probe do zadnje izvedbe, i desilo se toliko čudnih i divnih stvari da bi mi bilo žao da materijal ostane samo dokumentacija projekta: tehnički je užasan, ali prikazuje nevjerojatne susrete.  

 

10.Što mislite koje su pojavnosti na domaćoj suvremenoj sceni smiješne,iritantne,

obečavajuće?

 

Smiješan mi je Mićo Dušanović, iritantan mi je Drago Ćosić, a obećavajuć mi je Željko Vela.

 

11.Kada bi morali sami ispromovirati film «Ko živ, ko mrtav«, kako bi ga predstavili publici?

 

Kao akcionu komediju.

 

12.Imate li već u planu neke nove projekte?

 

Želim snimiti kratki igrani film «Glupi film». Dok ga završim, možda ću znati što dalje a možda i ne. Nije sramota.

 

Još iz rubrike