“KRAJ IGRE”
Nagrada publike na Festivalu studentskog filma u Beogradu
Kratki film “Kraj igre”, Petra Oreškovića (r. 1980. u Zagrebu), studenta treće godine režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, dobitnik je Nagrade publike u regionalnoj selekciji, na Festivalu studentskog filma, koji je krajem listopada održan u Beogradu. Ovaj film koji je nastao kao vježba sa zadanom temom, snimljen je na šesnaestmilimetarskoj vrpci i traje 10 min. Nadahnut je istoimenim dramskim tekstom Samuela Becketta. “Kraj igre” sudjelovao je na nekoliko međunarodnih studentskih filmskih festivala (u New Yorku, Mϋnchenu, Karlovym Varyma, Moskvi), ali i na Bienalu mladih umjetnika Europe i Mediterana, prošle godine u Ateni. Osim na Beogradskom, nagradu publike “Kraj igre” dobio je i na ”goEast” studentskom filmskom festivalu u Wiesbadenu.
Povodom svih tih povoda, donosimo razgovor s Petrom Oreškovićem.
- Recite našim čitateljima, za početak, nešto o sebi?
Nemam što puno reći, osim da sam poslije jedne godine studiranja povijesti umjetnosti i filozofije na filozofskom upisao filmsku i tv režiju na ADU - što mi je bila želja već iz srednjoškolskih dana. Moja filmografija svodi se, za sada, uglavnom na radove na Akademiji - potjera, dokumentarac, reportaža, nekoliko promo-filmova, rastanak, kratki igrani. Upravo završavam malo duži dokumentarac i tv dramu - vježbe s treće godine.

- Koja je "mentalna" povijest nastanka Kraja igre i gdje su korijeni Vašeg zanimanja za Becketta?

- Nije baš često, da djela rađena po ovakvim i sličnim predlošcima dobivaju nagrade publike? Što ste, dakle, učinili Beckettu da se on sviđa, upravo, publici?
Učinio sam nešto sto se njemu vjerojatno ne bi svidjelo - maknuo sam tekst. I tada se, naravno, potpuno od njega udaljio, ostala je samo ideja, par motiva i nadam se poanta o apsurdnosti života. nastao je kratki film bez pričanja koji malo podsjeća na ekspresionizam - ne znam, možda se zato sviđa publici. Mada sam bio prisutan na projekcijama na kojima ljudi i izlaze tokom filma. Ali ne brine me to - i bolje da se ne sviđa svima.

- Vaš je film, eto, prošao dosta studentskih festivala. Kakvim Vam se čine produkcijski uvjeti u kojima filmove rade studenti drugih, svjetskih, akademija, u odnosu na uvjete koje pruža zagrebačka ADU?
Što se tiče stranih studentskih filmova, mnogo toga radi se na 35-ici, ton je iznimno dobar - kao da gledaš pravi kino film. To ovisi, vjerojatno, i tome što vani na akademijama ili filmskim školama postoje odjeli za "studiranje" tona i onda se naravno vide velike razlike u tehničkom smislu. Ipak, mislim, da uopće ne zaostajemo sto se tiče pričanja priča, dapače
gotovo svuda su filmovi s Akademije bili vrlo dobro primljeni, dok ove, nazovimo ih, kino filmove - odgledaš, zadiviš se tehnici i uvjetima i to je to. Naravno, ima ih i genijalnih, nemojte me krivo shvatiti.

- Kakva je dogledna (i izgledna) budućnost Kraja igre, te koji su vaši daljnji planovi kada je riječ o filmu?
razgovarao Davor Šišmanović