Preskoči na sadržaj
Razgovori

''LOW BUDGET'' KAO STIL

Razgovor: OGNJEN SVILIČIĆ

Miron Sršen

Nakon ''Maršala'' i ''Svjedoka'' na Berlinalu će se gledati još jedan hr film. Ime mu je ''Oprosti za kung-fu'', Autor Ogi Ognjen Sviličić. Djevojka iz Dalmatinske zagore vraća se iz Njemačke u svoj kraj roditi sina Kineza kojeg svi od milja nazovu Bruce Lee ( ne radi se o parodijskoj kvazi-biografiji Bore Leeja, bogu hvala ). Značajno je napomenuti kako je film nastao na HRT-u, dakle u relativno niskom budžetu.  Ne zaboravimo da je i Sviličićev prvi pravi igrani film ''Da mi je biti morski pas'' ( 1999. )  dijete dramskog programa HRTa. U hrvatskim kinima, taj film je imao sedam puta više gledatelja, a napravljen je s tri puta manje para,  od hrvatskog prosjeka.

oprostizakungfu55.jpg
"OPROSTI ZA KUNG FU"

<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

FILM.HR

''Oprosti za kung-fu'' bit će prikazan u Berlinu u sekciji International Forum of New Cinema. Koliko će taj uspjeh dugoročno pomoći samom filmu i tebi kao redatelju?


SVILIČIĆ

Ne treba očekivati previše, ali opet, čini mi se da je Berlin velika stvar za mene. Iako film već ima world sales, očekujem da će ga distributer sada bolje prodavati, obično ljudi rađe pogledaju film koji je bio na nekom od tri velika festivala. Zanimljivo je da mi se čak prije Berlina javio još jedan strani distributer koji bi htio film. Da mi je neko rekao prije par godina da ću moći birati svjetskog distributera sigurno mu ne bih vjerovao. Life Size Entertainment su odlučili kupiti film davno prije Berlina i svaka im čast na tome.

 

FILM.HR

''Bruce Lee'' ( radni naslov scenarija ) je dva puta odbijen na Ministarstvu kulture iako je  ZDF za njega pokazao interes.. Ni ulazak u uži krug sarajevskog Cinea Linka nije pomogao.
Izgleda da si prošao dugačak put od ideje do realizacije?


SVILIČIĆ

Sa scenarijem za ovaj film sudjelovao sam na dva ugledna Europska «pitchinga». To je događaj koji se organizira u sklopu nekog festivala /poput sarajevskog cinelinka/, a služi traženju producenata. Urednik ZDF-a je bio jako zainteresiran za projekt, međutim nanjušio je da nisam dobio nikakve novce u hrvatskoj i digao ruke od svega. Kasnije sam dogovarao koprodukciju s malom kućom iz Duseldorfa «Busse&Halberschmidt», međutim oni su mogli ponuditi samo besplatne tehničke usluge, što mi nije bilo dovoljno. Na kraju sam snimio film zahvaljujući Branku Schmidtu koji je u to vrijeme bio urednik na HRT-u. Frustrirajuće je to što nakon prvog filma koji je bio najgledaniji film s Pule 1999. nisam dobio priliku dobiti novce za drugi projekt. Ja sam na par mjesta predlagao da Ministarstvo potpomaže autore koji dovode publiku u kino i promoviraju naš film na velikim festivalima. To je model uobičajen u zapadnim zemljama kojim toliko težimo, ali nitko se nije ozbiljnije osvrnuo na takav prijedlog. Kad bi država odlučila pomagati autore koji će ili vratiti publiku u kino ili stvoriti nekakav image hrvatskog filma u inozemstvu kroz par godina bi, vjerujte mi, imali svjetsku kinematografiju. Sistem je jednostavan, ako vam film pređe određen broj gledatelja ili uđe u selekciju jednog od velikih festivala, dobijete novce za drugi. Mislim da je bez takvih jasnih pravila omogućen lov u mutnom. Teoretski ja mogu dobiti Oskara, ali to mi ne mora pružiti šansu za drugi film. Uostalom, ja imam scenarij koji ću predati na novi natječaj, baš me zanima da li ću dobiti novce za novi projekt ili ću opet morati prvo tražiti novce u inozemstvu. Jedini razlog zbog kojeg se iskreno radujem ulasku hrvatske u EU, je taj što će se morati igrati po pravilima.  


FILM.HR

Koje elemente filma bi izdvojio kao najbolje?!


SVILIČIĆ

Definitivno glumu. Smatram da je gluma ključ uspjeha bilo kojeg jeftinog filma, pa tako i ovog. U ovom filmu glumci točno znaju što rade i zašto i zbog toga im sto posto vjerujete.

 

FILM HR

Koja ti je najdraža scena u filmu?

 

SVILIČIĆ

Vjerojatno završna scena. Bilo ju je jako teško  napraviti jer je vrlo emotivna, ali ne bih htio otkrivati sadržaj scene, nek ljudi prvo pogledaju film.

 

FILM.HR

Kako radiš s glumcima?


SVILIČIĆ

 Ne mogu opisati rad s glumcima jer je svaki put drukčije. Sa svakim treba imati drugačiji pristup i prvo ih treba upoznati kao ljude da bi mogli iskoristiti sve njihove mogućnosti. Rad s glumcima je po mom mišljenju jedini segment redateljskog posla koji se ne da naučiti. On mora proizaći iz redateljeve duboke uvjerenosti da je ono što radi prava stvar. Onda možete uvjeriti i glumce. Sve drugo od rada s kamerom, kadriranja, svjetla, sve se to može naučiti. Nemojte nikad kupovati knjige o radu s glumcima jer su to pizdarije, jednostavno, to se ne da naštrebati. Ako postoji ijedna stvar koju je posebna za svakog redatelja, onda je to, po mom mišljenju, rad s glumcima.

 


FILM HR
Na kojim lokacijama ste snimali. Koliko ti je važna autentičnost prostora?

Snimali smo u Ježeviću. To je niz sela blizu Vrlike. Iznad te lokacije je planinetina Dinara,.

Da nije te Dinare film ne bi imao atmosferu. To je planina koja dijeli Bosnu i Hrvatsku, velika je pa je su se Turci zaustavili ispred nje i prepustili Hrvatsku zapadnom svijetu. Stalno nešto puše. Navodno su tamo Finci snimali jedan film o Afganistanu. Istina, snimanje na takvom mjestu ima posebnu vrijednost jer prostor radi svoje, imate osjećaj da snimate nešto vrijedno, što se ne vidi svaki dan.

 

FILM HR.
Kad će biti hrvatska kino- premijera?

Ne znam, nadam se skoro. HTV prvo nije htio film u kinima/kao ne treba im to/, kasnije su ipak pristali. Distributer je poslao ugovor televiziji, koji, dok ovo pišem, još nije potpisan. Meni  nije jasno u čemu je problem. Na potpis ugovora s američkom distribucijskom kućom čekao sam četiri mjeseca. Zar je stvarno teško nešto pročitati i napraviti odluku. Ne znam da li je HTV uistinu tako spor ili je u pitanju nešto drugo. Dosta starijih ljudi me upozoravalo na staru pojavu nazvanu hrvatski jal. Nije mi jasno kome je u interesu da blokira hrvatski film koji je očigledno uspješan. Kad saznam, onda ću to obznaniti.

 

FILM.HR
Surađivao si s drugim redateljima, kao «unajmljeni» scenarist.


SVILIČIĆ
Da, napisao sam dosada tri scenarija za druge redatelje/»Holding» i « Ivin rođendan» za Radića i «Bijesni pas i Mirna Rijeka» za Schmidta/. Zapravo sam koscenarist jer smo zajedno radili i to je jako dobro iskustvo jer pokušavate slijediti tuđu ideju kao da je vaša. Meni je lakše tako jer u tuđe ideje sumnjam manje nego u svoje. Svoje ideje uvijek preispitujem.

 

FILM.HR
Može li se reći da su komedije tvoja specijalnost?


SVILIČIĆ 

Nisam zbilja nikad imao namjeru pisati i snimati komedije, ja ove filmove doživljavam kao drame. To što imaju dosta humornoga nije bila moja namjera, tako je ispalo. Valjda je život smiješan, ili ja neke stvari nikad ne mogu shvatiti dovoljno ozbiljno pa ispadne komedija.

Kad gledam film ja volim doslovno fizički reagirati na događaje na platnu. Volim se nasmijati ili pustiti suzu. To prilično rasterećuje, nekako se oslobodite svakodnevnih frustracija. Navodno su smijeh i plakanje jako dobri za organizam. Tako da mogu reći da bih volio raditi filmove koje pomažu zdravstvenom stanju publike.

 

FILM HR.

Kritičari uspoređuju ''Oprosti za kung-fu'' s češkim novim valom iz sredine 60-tih i recentnim minimalistički radovima poput urugvajskog ''Whisky'' ili američkog ''Svijet duhova''. Smeta li te takva vrsta etiketiranja?


SVILIČIĆ

Ne, drago mi je da me stave u neku ladicu, jer to znači da kritičari razmišljaju i kompariraju.

Taj minimalistički stil u «Oprosti za kung fu» je posljedica neimaštine i malog budgeta, ja sam to pokušao prikazati kao prednost,  dosljedno isfurati to kao stil. Navodno je pizza kao čuveno talijansko jelo nastala tako da je sirotinja kupila ostatke jela i stavljala ih na kruh. Kad bi ih zapekli, to je bila pizza. Eto, iz siromaštva ponekad ispadnu zanimljive stvari.

 

FILM. HR
U komedijama si okrenut suvremenim temama u kojima dolazi do izražaja ruralni mentalitet.  


SVILIČIĆ
Ja definitivno mislim da je hrvatska zemlja seljaka. Sad se svi prave fini, a zapravo samo isfuravaju svoje komplekse. Mi nismo Beč, mi smo bili njihova provincija. Vjerujte, uistinu smo smiješni s tim lošim imitacijama stranih trendova. Najsmješnije mi je kad pjevači stavljaju ono «featuring» .Zar američki kauboji nisu zapravo bili krajnje ruralni tipovi, pa što im fali ? Paradoksalno je da likovi koji se prave da prate svjetske trendove zapravo imaju u sebi najviše tog provincijalnog, ruralnog hrvatskog mentaliteta. Kako kažu knjige, Hrvati kad su došli na more, nisu mogli ni primirisati u dalmatinske gradove koji su bili pod vlašću Bizanta, pa Mletaka itd. Vrhunac naše gradnje je ona crkvica veličine kutije šibica u Ninu. Pa odakle bi mi imali građanski mentalitet? Navodno je čak Krleža rekao da su Glembajevi izmišljotina. Izmislio ih je da bi  mogao imitirati tadašnje skandinavske građanske drame, on tvrdi da tad nije bilo tako razvijenog građanskog društva u hrvatskoj. A cijeli Zagreb se «fura» na Glembajeve. Koja pizdarija !

 

FILM.HR

Koja su tvoja početna razočaranja vezana za filmski posao?


SVILIČIĆ

Iskreno, ništa u vezi filma me ne može razočarati. Film je baš gušt. Razočarava me samo politika koja ti ne dozvoljava da snimaš stvari koje bi mogle biti uspješne.




razgovarao: Silvio Mirošničenko

 

Ne bojte se doktora: Oprosti za KUNG FU, rasizam i ksenofobiju: hibridni postmodernizam u hrvatskom filmu

Još iz rubrike