Michael Clayton
izvorni naslov: Michael Clayton
režija: Tony Gilroy
uloge: George Clooney, Tom Wilkinson, Tilda Swinton, Sydney Pollack, Michael O'Keefe
Hoće li George Clooney nakon Ronalda Regana biti sljedeći američki glumac-predsjednik?
☻☻☻☻ 1/2
Piše: Boško Picula
Tko bi rekao da će nekadašnji šef naslovne junakinje u humorističnoj seriji Roseanne dogurati do hollywoodskog šefa za projekte od posebne važnosti? Za svoj je drugi redateljski zadatak 2005. povukao paralele između lova na vještice senatora Josepha McCarthyja i nekih aspekata aktualne američke politike u povijesnoj drami Laku noć i sretno. Istodobno, Oscara je osvojio za ulogu CIA-ina obavještajca probuđene savjesti u političkom trileru Syriana, jednom od najizravnijih osuda američke vanjske politike na Bliskom istoku. I šire. Sada kao Michael Clayton u istoimenom filmu portretira pravnika koji je spreman riskirati život kako bi prokazao do srži pokvarene čelnike multinacionalne tvrtke čiji herbicid već godinama ubija nezaštićene farmere i njihove obitelji. George Clooney je, srećom, odustao od Batmanova kostima, ali, također srećom, nije odustao od kostima ovozemaljskih junaka čiji se uspjeh mjeri u miru, slobodi i pravdi.
Velike riječi. Ne i prazne. Dapače. Posljednji u nizu Clooneyjevih angažiranih nastupa napeta je i atmosferična priča u kojoj glavni glumac dominira od početka do kraja. Netko bi drugi na njegovom mjestu možda djelovao iritantno. On ne. Isto tako, možda bi drugi glumac upao u zamku neuvjerljivosti pri značajnim osobnim i profesionalnim promjenama kroz koje prolazi Michael Clayton. Clooney sve to radi decentno. Lik mu je na prvom mjestu i premda u karakterizaciji i kontekstualizaciji priča ima manjih rupa, film je upravo zahvaljujući njemu tečna i elaborirana kritika društveno neodgovornog poslovanja i njegovih kriminalnih ekstrema. Michael Clayton pritom podsjeća na dosadašnje žanrovske uspješnice poput Probuđene savjesti Michaela Manna, Erin Brockovich Stevena Soderbergha i Tvrtke Sydneyja Pollacka. Pollack se ovdje nije našao na redateljskom stolcu, već je kao jedan od glumaca i producenata dao vlastiti obol jednom od nesumnjivo najboljih i najintrigantnijih američkih filmova ove godine.
Uz Clooneyja svakako treba istaknuti redatelja i scenarista Tonyja Gilroya. Debitant kada je posrijedi režija, Gilroy, scenarist filmskog serijala o špijunu Jasonu Borneu, postigao je gotovo idelanu sinergiju između zapleta i njegove vizualizacije. Usredotočio se podjednako na problem i konkretnu osobu koja problem pokušava riješiti te se film istodobno odvija na dvije, prožimajuće razine. Prva je razina slučaj tužbe protiv agrokemijske tvrtke U/North čije je vodstvo zataškalo ključnu ekspertizu o kancerogenom herbicidu, a druga privatno-poslovni karusel naslovnog lika koji za matičnu odvjetničku tvrtku vrši slični, iako benigniji tip zataškavanja. Kada te dvije razine poveže ubojstvo Claytonova prijatelja Arthura koji je nakon živčanog sloma odlučio raskrinkati dojučerašnje klijente iz U/Northa, film poprima dimenziju robinhoodovskog obračuna s arogantnim silnicima. Gilroy pritom pažljivo vodi film k raspletu ne dajući do znanja za što se zapravo odlučio. Za happy end ili pak za gorku spoznaju o nemoći pred (sve)moćnima.
Da je redatelj iole iskusniji ne bi u početku početnički koketirao s narativnim postupcima koji su proslavili Alejandra Gonzáleza Iñárritua i kolege. Za takvo što ovdje nije bilo mjesta. Međutim, priča se veoma brzo poveže u pravocrtni slijed dobivši na dinamici i razumljivosti. K tome, Gilroy je razvio odgovarajuće ozračje. Jesenski tmurno, vlažno, malodušno, nimalo optimistično. Time je nadoknadio propuste u priči koja je, prema njegovim vlastitim riječima, nadahnuta stvarnim događajima. Ti su događaji imali posve drukčiji epilog od onih u filmu. Stvarnost je očito koherentnija od fikcije, ali ništa zato. Michael Clayton osim rijetkih logičkih pukotina, ima sve ostalo. Glumu prije svega. Tom Wilkinson bravurozno tumači labilnog, ali ustrajnog Arthura, dok je Tilda Swinton kao istovremeno fragilna i nemilosrdna korporacijska odvjetnica Karen sjajna protuteža Clooneyjevu pravedniku. Vodeći liberal u Hollywoodu zna kamo ide. Od Roseanne do Karen dug je, ali zato pravi put.