Okajanje
izvorni naslov: Atonement
režija: Joe Wright
uloge: Keira Knightley, James McAvoy, Romola Garai, Saoirse Ronan, Brenda Blethyn, Vanessa Redgrave
Redatelj filma o ljubavnicima protiv kojih se urotilo sve, gotovo se i sam urotio protiv njih...
☻☻☻1/2
Piše: Boško Picula
Malo je koja priča filmičnija kao priča o tragičnoj ljubavi. Još kada se protiv zaljubljenih uroti vlastita obitelj, petrificirani društveni odnosi i najveći rat u povijesti čovječanstva, film jednostavno mora izmamiti bujicu osjećaja. Od klasika Zameo ih vjetar do njegova suvremenog pandama Titanica, filmske su priče o zauvijek razdvojenim ljubavnicima bile itekako vruća roba u kinima. Naglasak je na vruća. Jer – romantične drame u kontekstu velikih povijesnih događaja ni ne mogu dozirati strast između glavnih protagonista. Što su okolnosti njihove veze otegotnije, to je njihova veza strastvenija. Ljubav je u ovom slučaju usporediva s fizikom. Centripetalne sile jednostavno trebaju nadvladati centrifugalne. Do konačnog pucanja. A tada je već jasno da je sve ono prije bilo vrijedno svakog učinjenog napora. Upravo na to smjera romantična drama Okajanje snimljena prema hvaljenom romanu britanskog književnika Iana McEwana. Osim zapletom i likovima, roman se nametnuo i svojom mozaičnom strukturom kojom je autor spomenutoj ljubavnoj okosnici i njezinim vanjskim determinantama, dodao i element rebusa opisujući događaje iz različitih točaka. Sve u cilju katarzične završnice i poente o simbiozi ljudskog okajanja i vlastitog opstanka. Fizičkog ili umjetničkog svejedno.
Redatelj Joe Wright prihvatio se stoga nimalo jednostavne ekranizacije McEwanova teksta nakon što je prije dvije godine dobio visoke ocjene za svoj prvijenac Ponos i predrasude. U oba slučaja romane je pročitao tek kada je angažiran na projektu. Možda je tako i najbolje jer se filmske prilagodbe literarnih izvornika prihvatio iz kuta redatelja, a ne čitatelja. Wrightu treba priznati da uistinu ima dar iščitavanja onog najfilmičnijeg u romanima. Njegovo je Okajanje spoj vrhunski odrađenog posla i neprijepornoga autorskog senzibiliteta. Njegove su scene majstorski elaborirane, pojedini kadrovi poput slika, a mizanscena istodobno bogata i pregledna. U cijelom filmu gotovo i nema banalnosti. Barem kada je riječ o njegovoj vizualnoj strani. Nema ih ni u scenariju koji je djelo Christophera Hamptona, nagrađenog Oscarom za adaptaciju Opasnih veza. Uostalom zaplet je sve samo ne trivijalan. Vremenom radnje smješten u godine uoči Drugog svjetskog rata, Okajanje portretira troje ljudi. Mladu pripadnicu britanskog visokog društva Ceciliju. Sina sluškinje njezine obitelji Robbieja. I Cecilijinu mlađu sestru Briony koja će fatalno preplesti vlastitu spisateljsku maštu i stvarne događaje čiji će ishod biti prekid Cecilijine i Robbiejeve ljubavne veze. Briony će, naime, pogrešno optužiti Robbieja za silovanje rođakinje što će nesretnog mladića nakon par godina provedenih u zatvoru odvesti u rat, konkretno na plaže onkraj Dunkerquea.
Upravo je scena u Dunkerqueu dokaz redateljeve iznadprosječnosti. Kontinuirani kadar rasula britanske vojske pred prekomorsko povlačenje među najboljim je trenucima viđenima u posljednje vrijeme na velikom ekranu. Na razini legendarne scene u Atlanti iz filma Zameo ih vjetar. Iznadprosječna je i gluma triju glumica koje tumače Briony, najkompleksniji lik priče. Od najmlađe Saoirse Ronan, upravo sjajne u interpretaciji star-male djevojčice preko Romole Garai kao iskupljenice u odori medicinske sestre do Vanesse Redgrave u epilogu u kojem književnica na kraju karijere i života okajava svoj kobni čin, ali ne i umjetničko nadahnuće koje je on izazvao. U čemu je onda problem? U središnjoj ljubavnoj priči. Teško je, naime, i iz redateljevog pristupa, i iz nastupa Keire Knightley i Jamesa McAvoya u ulogama Cecilije i Robbieja osjetiti što je to bilo strastveno i u konačnici presudno u njihovom odnosu. Čini se da je i sam redatelj osjetio da tu nešto nedostaje neprestance ustrajavajući na Cecilijinoj replici "Vrati mi se" kao supstitutu neverbalne komunikacije. Da je prethodno toj rečenici podario malo više strasti, film bi osim opisanog okajanja plijenio i opisanom ljubavlju. Ovako treba čekati do redateljeva novog uzimanja u ruke romana prema kojem će raditi film. Ide mu dobro, ali može još i bolje.