Preskoči na sadržaj
Razgovori

Razgovor sa Silvijem Petranovićem

Davor Šišmanović

Razgovor sa silvijem petranovićem, producentom, scenaristom  i redateljem filma “Družba Isusova”

 

- Predstavite nam u nekoliko rečenica film "Družba Isusova"?<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

Film Družba Isusova je djelomično baziran na čuvenom romanu Jirija Šotole.

Kažem djelomično jer nije riječ o adaptaciji romana. Roman je puno obimniji i prati duži vremenski luk. Dakle, riječ je o mojem osobnom iščitavanju Šotole.

On je ovu verziju scenarija vidio 1985. godine. Susreli smo se tada u kavani Slavija u Pragu, gdje smo ispijali kave i ugodno se družili. Njemu se ova verzija scenarija jako svidjela i ja sam kao autor osjećao obavezu da upravo ono što je on odobrio napravim. Nekoliko godina kasnije, on je umro i žao mi je što on osobno neće vidjeti gotov film, za koji je trebalo toliko godina dok nije realiziran. Ali tako je to sa mnogim filmskim djelima.

Dakle nisam htio napraviti ekranizaciju Šotole već hrvatski film Silvija Petranovića po Šotoli.

 

- Što je presudno utjecalo na Vašu odluku da ekranizirate tekst glasovitog češkog pisca?

 

Presudni interes svakako je sjajan roman Jirija Šotole. Ali scenarij je samo početni interes tj. nosioc glavne ideje. U druženju sa Šotolom iskrsnula je jedna još dublja filmska slika, jer motivi za njegov roman su stvarni ljudi i povijesni događaji, to je mene tada kao mladog čovjeka još više učvrstilo da napravim film. Scenarij je stajao u ladici do 2000. godine kad sam ga predao na Fond. Dakle smatrao sam da upravo sada postoji pravi vremenski okvir prema suvremenim događanjima i životu koji nas okružuje kao glavnom odlukom da se film realizira baš sada.

 

thesocietiofjesus.jpg

- Obzirom da je riječ o povijesnoj, dakle kostimiranoj, drami, očigledno produkcijski zahtjevnoj - kako ste došli do produkcijski zadovoljavajuće razine?

 

Ja sam upisao Filmsku akademiju u vrijeme kad je postojao jaki autorski film. Bilo je to zlatno doba mnogih filmskih klasika, i sve  što sam naučio o filmu bilo je kroz njih. Tad sam naučio da kao autor moram imati pod kontrolom svoju viziju i da za to moram naći odlične suradnike koji će shvatiti autorske zahtjeve. Znao sam da sve što si prikratim u realizaciji nikad se više neće moći vratiti ni nadoknaditi...A film je uvijek stvar kompromisa. Odlučio sam unaprijed da svoj prvi film napravim sa dosta zahtjeva, htio sam da Družba Isusova bude film sa originalnom scenografijom i kostimografijom, jakom produkcijom. Zato smo sagradili etno selo iz XVII. stoljeća u naravnoj veličini i većinu onog što je vidljivo u filmu, kamine, stolice, stolove, prozore ,vrata i ostalo na dvorcu Ribnik, sva kostimogafija je dizajnirana i sašivena. Cijeli film smo napravili na mnoštvu lokacija na terenu. Tako da je kontinurana radnja unutar jedne scene vizualizirana na nekoliko stotina kilometara udaljenim lokacijama. Dakle riječ je strogo kontroliranom dizajniranom filmu. Svakako da sam prije svega vodio brigu o vizualnom, o onom sinematičnom, o svakom kadru koji sam pomno osobno kadrirao.

 

- Na koji način i u kojoj mjeri "Družba Isusova" korespondira s vremenom i prostorom u kojemu danas živimo?

 

Ovo je stvarno teško pitanje za mene kao autora, pogotovo kad je riječ o tako kompleksnom filmu koji se oslanja na motive iz jake literature.

Sigurno je da sam htio napraviti kompleksno djelo na nekoliko nivoa. Onaj prvi je odnos Grofice Marije i Oca Hada. U tom nivou sam htio prijeći tu rampu preko platna prema publici, tj. htio sam prenijeti snažne emocije, drugi nivo je stvarna priča iz srednje Europe, dakle neki povijesni fakti, dakle dobro je vidjeti neki povijesni okvir koji često može služiti kao insprirajući podsjetnik na temu: ..eto ne ponovilo se..., a tu je i sigurno još jedan jak nivo, puno kompleksniji, njega ostavljam za zajedničko promišljanje. Sigurno je da mi je tema slobode motiv koji ovaj puta promišljam kroz okvir Katoličke crkve.

 

- Kako ste zadovoljni dosadašnjim festivalskim životom ovoga filma i što očekujete od Pulskog festivala?

 

“Družba Isusova” je završena koncem svibnja ove godine i odmah početkom lipnja smo imali svjetsku premijeru, u konkurenciji, na jakom A festivalu u Šangaju u Kini. Smatram da je to za mene kao debitanta nepoznatog svjetskoj filmskoj javnosti veliki uspjeh. K tome na temelju festivalske promocije prije početka festivala naš film je zajedno s jednim korejskim filmom imao jedini rasprodane sve 4 projekcije za publiku u gradu. Nakon festivala film je visoko ocijenjen u kineskim medijima.

Zanimljivo je da je to nakon mnogo vremena prvi hrvatski film koji je ušao na jedno tako veliko tržište kao što je Kina i Azija. Osobno kineski film jako volim, a autore kao što je Zhang Yimou zapad je prepoznao. Azijski film je u velikom kreativnom usponu, iranski, korejski, indijski ili kineski filmovi nose sve vodeće zapadne velike festivale.

Biti prepoznat u takvom filmskom okruženju osobno mi je jako vrijedno.

Družba Isusova imat će hrvatsku premijeru na festivalu u Puli, a nakon toga imat će tzv. regionalnu premijeru na filmskom festivalu u Sarajevu.

Posebno mi je drago da smo ušli u konkurenciju za nagrade na najvećem i najvažnijem regionalnom festivalu, kao što je Sarajevo Film Festival.

Nakon Sarajeva imamo još nekoliko poziva za svjetske festivale, a o tome ćemo vas obavijestiti kasnije.

 

razgovarao: <?xml:namespace prefix = st1 ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags" />Davor Šišmanović

 

Još iz rubrike