Preskoči na sadržaj
Razgovori

ZVONIMIR JURIĆ

INSPIRIRA ME ONO ŠTO ME BRINE

Miron Sršen

juric.jpg

Zvonimir Jurić je poznat po ispitnom dokumentarnom filmu ''Nebo ispod Osijeka''( 1995. ADU ), kratkom igranom filmu ''Die, die, my darling''( diplomski na ADU, 1998. ), dokumentarcima ''Jurić-Tvrđa''( 1999. Factum)  i ''Crnci su izdržali, a ja?'' ( 2001. Factum ).

 

<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

Nakon dugo vremena još jedan mladi igranofilmski debitant stiže u domaća kina. Riječ je o Zvonimiru Juriću i njegovom neobičnom prvijencu ''Onaj koji će ostati neprimijećen''. Film je temeljen na međusobnom odnosu glavnih likova i intimističkom dijalogu, film je zapravo ''ljubavna drama s elementima bajke'' koja će doživjeti zagrebačku premijeru 8.travnja. Na Sarajevskom festivalu je vrlo dobro primljen. Selektorica Regionalnog programa, dramaturginja Aida Begić pronicljivo je opisala film: ''Odlikuje se vrlo osobnom pričom, možda i začudnom. Na prvi pogled je jednostavan, ali ulazi u srž ljudskih odnosa i bavi se delikatnim osjećanjima koja su bliska svakome čovjeku, individuom i njegovom koegzistencijom s drugom individuom. Govori o ljubavi, ponosu, o životu…'' U nas po običaju Jurić nailazi na ne shvaćanja vlastite filmske poetike od strane djela kritičara. Noć kao kulisa za nadrealističku priču, bajkovita radnja, biblijski motiv sve su to elementi koji će iznenaditi publiku naviknutu na konvencionalni  način posredovanje  socijalne priče.

 juric-film.jpg

1. Miks drame, tragedije i komedije, on the road filma ali pješke. Voliš sam sebi zakomplicirati stvari, jesi li se koji put uplašio da si otišao predaleko?! Dogmatski domaći filmski ukus će te sigurno nagazit.

 

Moj odnos sa filmskom kritikom je ovaj: Pokušavam voditi dijalog sa svakom kritikom tj. pokušavam razumjeti zašto je neki kritičar mislio kako je mislio. Pokušavam razumjeti mehanizam njegovog mišljenja. No ponekad kada dobiješ kritiku koja se negativno izražava o tvom filmu teško je pokušati razumjeti jer često pomisliš da je ona uperena protiv tebe osobno što smatram pogrešnim. Autor uvijek mora misliti da je kritika uperena na djelo a ne na njega osobno. I onda je dijalog (ili barem zametak dijaloga) moguć. Ne razmišljam nikad o prijemu publike mojih filmova dok ih radim,  o tome počinjem razmišljati prije premijere, no to smatram uzaludnim poslom, osim što sebe umiruješ pokušavajući predvidjeti reakciju gledalaca. Ja se zato i bavim ovim poslom da bih stvari gurao «predaleko», to «predaleko» za mene znači stanovitu radikalnost u postavljanju pitanja kako transformirati izražajna sredstva koje film koristi da prikaže nešto. Inače, ne postoji neki žanr koji preferiram više od drugih. 

    juric-film2.jpg

2.Višekratno si mijenjao prvotni naslov filma ''Kako samo odlaze i dolaze'', pa ''Medo, zeko, krtica i poni'' ( aluzije na dječji film  ), ''Noćas je noć'' ( prema pjesmi Neil Yanga ) da bi se film na kraju zvao ''Onaj koji će ostati ne primijećen''.  

 

Mijenjao sam ime filma kako sam mijenjao i scenarij. Naslov filma dolazi od Adornove rečenice: «Mesija je onaj koji nikada neće doći a ako i dođe ostati će neprimijećen». Scenarij je dobio drugu nagradu na natječaju CDU-a. Scenarij nisam mijenjao zbog produkcijskih razloga niti je do mene došao takav zahtjev od mog producent. Mijenjao sam ga iz posve estetskih razloga. Ne mogu zamisliti koja bi razlika bila i na koji način bi se manifestirala da smo snimali u Osijeku kako smo prvobitno planirali. Možda bi bila ogromna a možda i ne. A snimali smo uglavnom u Novom Zagrebu, jer volim kako neboderi izgledaju po noći.    

 

 

3.Film je promijenio tri producentske kuće. Prvo je najavljivan kao projekt ''Jadran filma'', nakon toga stvar se prebacila u ''Maxima film'' da bi na kraju projekt preuzeo ''Propeler film'' predvođen agilnim Borisom T. Matićem.  

 

Film je išao od Jadran filma do Maxima filma da bi na kraju završilo kod Propeler filma, jer sam ocijenio da je Boris T. Matić tada u tom trenutku najbolji izbor za mene. Sa njim sam surađivao na prijateljskoj osnovi sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama po film koju takva vrst suradnje nosi. Snimanje je trajalo dvadeset osam dana. Svi problemi koji su se dogodili prije i za vrijeme snimanja smatram sastavnim dijelom posla. Bitno je da ne ponavljam stare situacije iz koje su se rodili problemi, a novi će problemi će ionako sami doći. Na stresne situacije reagiram tako što puno pušim i pijem puno čaja.

 juric-film3.jpg

 

4.U jednom trenutku si odlučio ne davati izjave novinarima prije no što završiš film jer nisi želio govoriti o nečemu što nije gotovo. Čini se vrlo pošteno. Nisi bio prepotentan kao Woody Allen u svom novom filmu u kojem glumi slijepog redatelja koji samouvjereno tvrdi producentu kako može ''snimiti film zaklopljenih očiju''. Postoji li još neki razlog zbog kojeg si zauzeo takav gard prema sedmoj sili?

 

Izjave nisam davao novinarima za vrijeme snimanja, jer mislim da je  pisanje scenarija jedan film, snimanje drugi film, a montaža treći film i nema smisla govoriti o filmu za vrijeme snimanja jer ne znam kakav će finalni proizvod biti. 

 

5. Koliko si zadovoljan s tehničke strane s obzirom da si snimao na 16mm Kodak negativ filmu a ima si postprodukciju u poznatom Synhro film & video studiju u Beču koji nudi vrhunske usluge?

 

Nismo imali više novaca da bi snimali na 35mm, što smo htjeli, a sa Synhro studiom u Beču smo imali problem jer su oštetili  4 role trake negativa dok su ga razvijali.

   juric-film4.jpg

6. Glumci su gotovo godinu dana razrađivali likove detaljno analizirajući njihovu prošlost kao i međusobne odnose tako da bi mogli u bilo kojem trenutku improvizacijom dodati poneki elemenat?

 

Mislim da je Daria Lorenci jedina osoba među hrvatskim glumcima i glumicama koja je mogla odigrati taj lik. A Natašu i Bojana smatram odličnim glumcima, oboje nose neko breme na svojim licu i oboje su natprosječno inteligentni i brzi (brzi u razmišljanju) glumci. Sa glumcima u filmu sam zadovoljan jer smo mi imali probe preko godinu dana i to smatram ključnim dijelom pravljenja filma. Imati duge probe kao u teatru koji ne utiče na moje bavljenje filmom, barem ne svjesno. Da pojasnim,  teatar pratim jer me zanima ali ne crpim inspiraciju iz njega. 

  

7. Svoj glavni lik iz filma klasificirao si kao muški pandan lika naivke kojeg je uspješno lansirao Fellini u ''Cabirijinim noćima'' a kasnije i Von Trier, citiram te: ''Knez Miškin iz ''Idiota'' susreće Giulettu Massinu''. Takav koncept je čest u filmu i literaturi. Zašto naivko?

 

Moj glavni lik u filmu je zaigran, dječji, naivan Isus Krist zato jer je onaj Krist iz Biblije za mene ispražnjen od značenja i jedinog kakvog ga ja mogu zamisliti je zaigranog i šašavog.         

 

8.To su ''anđeoski likovi'' za koje si mi rekao da jednog prepoznaješ u pojavi Wainea Coyena pjevača Flaming Lipsa. Koliko ti je koristilo to ''prepoznavanje''?

 

Tekstovi i muzika grupe «Flaming Lips» su bili veliko ohrabrenje tokom čitavog vremena pravljenja filma. Pjevač i tekstopisac te grupe fasciniran je, kao i ja, ljudima koje čine dobro a ne traže zauzvrat ništa. Inače, s  glazbom u filmu sam prezadovoljan. Napisao ju je Domagoj Lozina koji se krije iza imena Play Mf na špici filma.

 juric-film6.jpg

9.Je li bilo nekih neugodnosti ili bizarnih situacija za vrijeme snimanja?

 

Najveća neugodnost za vrijeme snimanja je bila ona kada sam saznao da je snimljeni materijal zagreban na razvijanju u Beču. I onaj dan kada smo snimali 23 sata, kada sam osjećao mržnju pojedinih članova ekipe prema meni.

 

10.Jesi li prije snimanja proučavao Bibliju ili sličnu literaturu kako bi ti sinula još poneka otkvačena ideja?

 

Nisam proučavao Bibliju niti sličnu literaturu prije snimanja filma. Moja jedina dodirna točka s kršćanstvom je ona što preuzimam figuru Isusa Krista  i to samo zato jer je on najpoznatija osoba koja čini dobro a ne traži ništa zauzvrat. Ta njegova poznatost mi je onda omogućila da ne moram u filmu pokazati ništa od njegove povijesti. Taj lik se naprosto pojavi u filmu.

 

11.Jesi li uspio realizirati sve redateljske zamisli?!

 

Ukoliko snimim polovicu onoga što sam htio sam zadovoljan. Na ovom filmu nisam uspio realizirati sve svoje zamisli, ali sam uspio neke tuđe koje su onda postale i moje što smatram bogatstvom: uspjeti inkorporirati meni potpuno strane ideje o tome kako neka scena treba izgledati u svoj film. Najuspjelije režirana scena je ona u stanu na kraju filma i to zbog toga jer sam naprosto tamo imao vremena i prostora okretati kameru i svjetlo u kojem god pravcu sam poželio. Najdraža scena mi je ona na Benziskoj stanici. Smatram je najemotivnijom.

juric-film7.jpg

 

12.U ''Die, die, my darling'' (ADU, 1998. ) koristiš se otvorenom literarnom metaforom. Kad junaku ''pocrni duša'' na kraju će filma pocrnjeti bijela ruža na koju kapa krv. Riječ je o literarno oslikanoj metafori protiv kakve je često grintao Tarkovski, spočitavajući Wajdi svršetak ''Pepela i dijamanta''. Ima li u ''Onome koji će ostati neprimjećen'' sličnih postupaka?

 

U ''Onome'' nema tako ekstremnih rješenja a moj srednjemetražni studentski film ''Die Die Darling'' ne smatram svojim najuspjelijim djelom upravo zbog razmjerno dugih i literariziranih monologa koje sam stavio u film jer sam želio nešto direktno gotovo plakatski poručiti gledaocu bez da smišljam dramsku situaciju ili dijalošku scenu gdje se to onda moglo i uobičajnije napraviti. Htio sam biti direktan, što nije loše ali sam to mogao i bolje napraviti. 

    

13. Voliš metafore, simbole, metafizičko ozračje,  misteriozne priče obavijene stanovitim velom tajni i nedorečenosti koje u nedostatku razumijevanja kritičari pokušavaju intertekstualizirat. U jednom razgovoru si me predriblao citiravši Danijela Dragojevića ''Za osjetljiva čovjeka dokaz je uvreda…''.

 

Kada komuniciram s ljudima nemam potrebu nikoga driblati u smislu da u razgovoru zauzimam poziciju onoga koji je moćniji. To me ne zanima. Jer onda to nije komunikacija, nego patnja onoga koji trpi u razgovoru. Dragojevićeva rečenica: «Za osjetljiva čovjeka dokaz je uvreda» je dragocjena jer se ona, mislim, zalaže za stanovitu suptilnost -u smislu da je ono što je nepokazano, neizrečeno, potisnuto, često (ali ne i uvijek) važnije od onog što se vidi i kaže. I to je nešto što ja pokušavam u svojim filmovima raditi.

  

14. Kako ti se sviđa film redatelja Andreja Zvjagniceva ''Povratak'',  prošlogodišnji dobitnik venecijanskog ''Zlatnog lava'', koji je negdje na tvojoj liniji filmskog promišljanja, ili se varam?!  

 

Film «Povratak» Andreja Zvjaginceva je dobar film, ali ne vidim dodirnih točaka izmedju mene i njega, barem ne zasada. Iako čini mi se da i on pokušava biti što suptilniji i ne otkrivati puno gledaocu. Od suvremenih redatelja divim se Lars von Trieru i Wong Kar Waiu  zato što su obojica eksperimentatori u narativnom filmu. A tako i sebe doživljavam. 

 juric-film5.jpg

 

15.Za vrijeme snimanja odbio si davati bilo kakve izjave da ne urekneš film. Moram te pitati nešto što ulazi u širi kontekst tvog filma. Ja sam siguran da se najvažnije stvari u čovjekovom životu događaju slučajno. Jesi li imao ''nadnaravnih iskustava'', situacija kada si sam sebi rekao ''u ovo su upletene neke više sile''?   

 

Nisam vjernik, ateist sam. Mislim da se u životu sve događa onoliko koliko je tvoje volje unutra. U više sile ne vjerujem, ali vjerujem da onoliko koliko je osoba  otvorena prema svijetu i svim njegovim fenomenima te koliko je sposobna te fenomene povezivati u nekakav koherentan ali i neočekivan sistem toliko će se onda i toj osobi događati ono što ti zoveš «nadnaravna iskustva». Hoću reći da se do tih iskustava ili spoznaja dolazi razumom, mišlju.

 

16. Što te inspirira da napraviš određeni film?

 

Inspirira me ono što me brine. Trenutno novi projekt «Seks, piće i krvoproliće» ( smijeh ), to je omnibus o nogometu koji je u fazi montaže, mislim da će imati premijeru u Puli, na nacionalnom filmskom festivalu. Autori priča su Antonio Nuić, Boris T. Matić i ja.

       

Razgovarao: Silvio Mirošničenko 

 

 

ONAJ KOJI ĆE OSTATI NEPRIMIJEĆEN


Trajanje: 95 min
Režija: Zvonimir Jurić
Produkcija: Propeler film
Producent: Boris T. Matić
Scenarij: Zvonimir Jurić
Glavne uloge: Darija Lorenci, Nataša Dangubić, Bojan Navojec…
Glazba: Play mf
Montaža: Dubravka Turić
Scenograf: Nedjeljko Mikac
Kostimograf: Ante Tonči Vladislavić
Kratki sadržaj: Troje ljudi hoda gradom po noći, ujutro jedan od njih odlazi.

 

Još iz rubrike