Preskoči na sadržaj
OGLEDI

Balkanski lonac

Balcancan je najgledaniji makedonski film svih vremena, pobjednik ovogodišnjeg Motovun Film Festivala u kategoriji Od A do A (od Austrije do Albanije)...

Hrvoje Pukšec Zagrebfilmfestival 2005

Trendafilu Karanfilovu ratovi su obilježili život. Rođenje, matura, vjenčanje – sve u znaku ratova, bili oni bliskoistočni, dalekoamerički ili novobalkanski. Njegovu Makedoniju također pogađa rat, a Trendafil brzo pakira kofere i svoju cvjetnu porodicu (supruga Ruža i punica Zumbula) odluči odvesti put Bugarske i Crnog mora. Kad već pomisle da su stigli na sigurno sudbina odluči Trendafila vratiti natrag, u ratnim vihorima odavno proključali dio Balkana. No ne bez pomoći – stiže talijanski pobratim Santino Genovese.<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 

Balcancan je najgledaniji makedonski film svih vremena, pobjednik ovogodišnjeg Motovun Film Festivala u kategoriji Od A do A (od Austrije do Albanije) i sasvim sigurno naslov koji će i u Hrvatskoj sakupiti pristojnu količinu poklonika. Redatelj i scenarist Darko Mitrevski snimio je film kojeg je dio medija dočekao kao balkanski Pulp Fiction, a mi bi mogli dodati: i s očitim utjecajem opusa Guya Ritchieja. Sve je dakle jasno. Hrpa metaka, proporcionalno toliko krvi a sve uokvireno dijalozima kojima je osnovni cilj nasmijati. Ipak, tamo gdje Pulp Fiction odlazi u tarantinovski cool, a Snatch u ritchijevsko asurdno smiješno, Balcancan skreće put naramka brzopoteznih replika i naturalističnog fizičkog iživljavanja. Balacancan odlazi u sirovost. No da ne bi bilo zabune: nikako slučajem ili greškom. Ovo je programirana sirovost. Izvozni proizvod koji se najlakše prodaje – svi su čuli za krvožedne Balkanjerose; svi ih vjerojatno žele i pogledati.

 

Trendafilova (Vlado Jovanovski) i Santinova (Adolfo Margiotta) Odiseja pod oštricu je podmetnula sve. Albanci su otmičari djece i trgovci ljudskim organima, Bošnjaci su krvožedni idiotski šverceri oružjem, Crnogorci dileri i naravno šverceri, Hrvati isto što i Bošnjaci, Makedonci mješavina svega već navedenog, a Srbi ratni profiteri i „crna rupa dekadentnog propalog imperija“. Bugari su lopovi, Rumunji žrtve. Grke i Slovence se nije diralo – oni su u EU. Kako bajke već iziskuju likovi su svi odreda podignuti na razinu simbola, heroj(i) u cijelom tom kolopletu zbivanja prolazi kroz osobnu definiciju i katarzu; zli zbog svoje zloće gube a dobri pobjeđuju. Bez ikakvih većih zamjerki – treba se smijati, ma koliko god to bilo kiselo, i na vlastiti račun – ali sve do trenutka kad nam se desi lamentiranje o poganosti prostora i ljudi koji ga nastanjuju. Santino Genovese, Talijan. Italija je u EU.

 

Ostavimo li na trentak po strani sadržajno tkivo i njegove implikacije Balcancan je razmjerno uspio film. Brz, zabavan, šokantan i osjećajan u odgovarajućim omjerima; baš kao što i svaki bastard komedije, akcije i ljubavne (melo)drame apsurda zahtjeva. Kombinirajući naramak trenutaka popularne stvarnosti (Santinove reference na američke filmove) i općih kulturoloških mjesta (npr. slijepi lik poluslijepog švercera Homera) sklapa neiscrpan niz asocijacija koje zabavljaju jednako svojom prepoznatljivošću ali i istodobnom dislokacijom u krajnje ekstreman prostor groteskne stvarnosti filma. Bogatija produkcija (Makedonija, Italija) donjela je sa sobom i dobru fotografiju i dobru glumačku postavu, sakupljenu po doista cijelom Balkanu. Za odgovarajuće pitko (naravno, etno) glazbeno ruho pobrinuo se Kirili Džajkovski, ali isto nije učinio montažer Giaccobe Gamberi. U dočaravanju kaosa ipak nije dovoljno tek polijepiti lavinu kadrova – treba imati osjećaja za mjeru i odoliti osobnoj zaigranosti.

 

Konačni zaključak i nije preteško sažeti. Zabavan film prije svega namijenjen onima koji se nisu umorili od pulpovske ostavštine Tarantina, ali i onima koji vole eksploataciju (uz dodatnu neobuzdanu nadgradnju) stereotipa prostora kojem htjeli ili ne ipak pripadamo.

Još iz rubrike

KARAULA

Karaula je film koji nas odvodi u kasne osamdesete. Vojska se služila dvanaest mjeseci, a država koju je ta vojska trebala čuvati polako je počela…