DRUŽBA ISUSOVA - Odgovor S. Petranovića na kritiku I. Paulus
Odgovor Silvija Petranovića na kritiku Irene Paulus
Silvije Petranović<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />
dipl.filmski i TV redatelj
Zagreb
Poštovana Irena Paulus,
nisam kao autor sklon polemizirati s cehom kritike. Moj film "DRUŽBA ISUSOVA" naišao je u hrvatskim medijima na kontroverzne kritike bile one "pro" ili "kontra" što sam i sam očekivao te se nisam pretjerano uzbuđivao ni zbog jednih ni zbog drugih.Naravno bilo je tu i različitih podmetanja, tipa da nisam završio Akademiju, do onih da sam bivši glazbenik (zbog nepoznavanja tuđice multimedia , jer sam radio kao redatelj i producent multimedije za vrhunsku rock grupu SEXA), te raznih kvazi klerikalnih zaštitnika koji su čak u jedan dan u dnevnim novinama skidali već tiskane zvjezdice na jednu niže.
Nisam se na sve ovo obazirao jer je bilo relativno glupavo i proizlazilo je iz površnosti hrvatske kritike, ili iz nekoh drugih pobuda , a s time nije potrebno ratovati.
Nakon što sam napravio kao scenarist, producent i redatelj film "DRUŽBA ISUSOVA" po prvi puta se obraćam s pozivom na pravo iz čl. 40 iz zakona o medijima te molim ispravak niza netočnih navoda iz Vaše kritike glazbe u mojem filmu.
Kako sam bio na promociji Vaše knjige "GLAZBA S EKRANA" kao i što smatram da ćete kao znastvenik na temelju nekih krivih činjenica stvoriti niz pogrešnih zaključaka, odlučio sam Vas informirati o glazbi filma DRUŽBA ISUSOVA i to zbog hrvatskog filma, a i zbog mogućnosti da se nešto netočno zabilježi kao istina, dakle odlučio sam Vam pojasniti neke glazbene činjenice te ne ulaziti u polemiku s Vašim vrijednosnim sudovima.
Ispravak br. 1: Istina je da je Alfi Kabiljo kontaktiran kao prvi i jedini hrvatski skladatelj za glazbu filma "DRUŽBA ISUSOVA".On nažalost nije napisao nekoliko raskošnih glazbenih brojeva (kao što navodite),već je za početak suradnje ponudio jednu glazbenu skicu koju je i izveo kao potencijalnu temu na predstavljanju vaše gore spomenute knjige.
S druge strane ,Alfi je na moj zahtjev predložio nekoliko odličnih glazbenih tema iz tradicionalne hrvatske sakralne glazbe, jer sam htio unijeti etno elemente kao jedan u nizu od postmodrnističkih koncepata u mom filmu.
Dakle u tom konceptu (amalgamu) važno je napomenuti da imam pored hrvatskih nekoliko World music utjecaja.
Prvi je židovski. Žao mi je što to niste odmah zapazili, ali glazbenik na fruli je član putujuće sefardske - židovske glumačke trupe. Na prvi pogled ova Comedia del'Arte trupa je u stilu Sedmog pečata, ali ipak nije. Proučavajući 17 stoljeće i kraj gdje se inače dešava radnja ove istinite priče, a riječ je o Centralnoj Europi smjestio sam ove putujuće Židove.
Glazbenu temu mi je u sklopu nekoliko tradicionalnih sefardskih - židovskih tema ponudio Alfi Kabiljo. Glazbenu temu je izveo Stjepan Večković etno glazbenik iz LADA koji je za tu priliku osobno izradio frulu odgovarajućeg tonaliteta.
Taj put razmišljanja je bio prvi iskorak u svijet World musica. Alfijev doprinos filmu tu je očit i on je tu bio na dobrom tragu za sveopći glazbeni ton filma, no nakon što je vidio gotov film Alfi je i dalje inzistirao na onoj jedinoj temi koju je ponudio otprije ,a koju je planirao orkestrirati ,a koja se nikako nije uklapala u glazbenu sliku mog filma.Tema mi je bila previše klasična, pomalo "deja vu" i tu smo se džentlmenski razišli.
Onda je Vlatko Stefanovski ponudio jednu od svojih tema "odprije".Ni to nije dobro ležalo, Vlatko je na moj prijedlog angažirao svirača duduka iz Skopja, a razmišljali smo o kavalu kao o zamjeni za duduk.Nažalost taj dudukist iz Skopja je bio grozan i tako smo Vlatko i ja razgovarali o Djivanu Gasparyanu. Daleko prije još na setu prilikom snimanja mi je glumac Krešo Mikić nudio na posudbu CD-e glazbe s Djivanovom glazbom za koju je mislio da bi mi odlično odgovrala, ali tada me to nije zanimalo. Ključnu je stvar ustvario odigrao "Pahuljica" iz Dinaton shopa koji mi je prodao cijelu World music seriju grčke glazbene kuće "Libra". U toj seriji je bio i CD Djivana Gasparyana koji je po prvi puta izvodio skladbe s 4 duduka. (Duduk je instrument od drveta marelice).
I tada se Djivan Gasparyan pojavio u Zagrebu na etno festivalu NEBO, pregledao moj film i osvojio me i privatno kao čovjek i kao glazbeni genije. Vlatko je išao na turneju i smatrao je da mi Djivan treba odraditi cijelu muziku ako hoću duduk. Tako je Djivan u "Družbi Isusovoj" prvi puta izvodio teme sa 6 duduka.
Ispravak br 2: vaše tvrdnje"Iz beskrvnosti i jednoličnosti filmski se zvuk izvlači jedino zahvaljujući pomoći ansambla "Lado". I zato je šteta što je "Lado" upotrijebljen samo u nekoliko scena. Jedna od njih je scena u kojoj pater Had stiže u grad i na ulici zajedno s nekoliko seljaka grije ruke na vatri. Tu se čuje marijanska pjesma. Izvedba je presavršena za prizorno seljačko pjevanje (tu će grešku "Lado ispraviti u sceni procesije gdje žene grlenim glasovima pjevaju crkvenu "Kraljicu neba"), ali je postupak odličan: pjesma kao da ne pripada ovome svijetu."
Doprinos Lada je stvarno velik, i možda ste u pravu, možda je marijanska pjesma oko vatre u gradu pomalo presavršena.Prvu izvedbu izveli su statisti iz Valpova i imala je nesavršen, seljački štih, ali smatrao sam da treba pojačati gradski utjecaj te sam temu ponovno snimio s Ladom. Nažalost drugi dio vašeg natpisa nije istinit. Crkvenu pjesmu "Kraljice neba" u procesiji ne pjeva Lado, već mještani mjesta Ribnika. Hvala im na divnoj izvedbi koja je i Vas zbunila.
Ispravak br. 3:Vaš navod."Vjerojatno da se Petranović obratio nekom skladatelju čija bi glazba snažnije djelovala dramaturški,vjerojatno bi tada uporaba armenske narodne glazbe kao falsificiranog češkog folklora zazvučala uvjerljivije."
O češkom folkloru nisam nikad razmišljao niti jedne sekunde,a kamoli da armenski folklor treba falsificirati češki.
Riječ je o posmodernističkom konceptu uporabe armenskog folklora tj. glazbe koju je skladao za film Djivan Gasparyan.
Bog je nešto što izvire kao korektiv iz svakog kadra filma , a taj božji glas, je upravo glazba Djivana Gasparyana.
On sa svojim apsolutnim sluhom, te svojom plemenitom privatnom prirodom kao i glazbenom karizmom (suradnik Michael Brook-a, Eno-a, Jesse Cook-a, Zimmer-a, Petera Gabriel-a....) naprostio je komponirao glazbu tog tihog božjeg glasa.
Također je važno napomenuti da je ikona koja se pojavljuje originalno Koptska, dakle kršćana iz Egipta, te je zato Madona crna, slika je kasnije pokatoličena. Poznate su mi dvije ovakve slike u Hrvatskoj, a ja sam koristio jednu. Tako da je tema lažnog čuda izvedena na duduku odličan kontrapunkt ovoj činjenici.
K tome radnja filma nije striktno koncipirana u hrvatsku jezuitsku zajednicu,već je riječ o centralnoeuropskoj poziciji u kojoj se ova priča odigrava u vremenu 17 stoljeća, te je armenski World music potcrtao ovu širu zamisao.
Ispravak br. 4 : U filmu nikad nije zasvirala niti jedna violina.Naime jednu od dvije glavne teme skladao je Djivan Gasparyan za kamantchu, tradicionalni armenski instrument koji podsjeća na gusle, a obložen je ribljom kožom. Temu na kamantchi izvodi Hrachik Mouradyan koji je najveći kamančist Armenije.
Istina je da sam napravio neobičan film, i kao takav tražit će više vremena ali i precizniju i dublju analizu od brzopoteznih površnosti.
Tek toliko da ne bi bilo povijesnih krivotvorina.
Primite srdačan pozdrav
Silvije Petranović
autor filma "Družba Isusova"
U Zagrebu 26.01.2005.