Preskoči na sadržaj
BURZA GLAZBE

Glazba filma "Duga, mračna noć " - recenzija

Ako se sjećate filma "Casablanca" Michaela Curtiza, vjerojatno vam neće biti teško podsjetiti se scene u kojoj grupa njemačkih vojnika u elitnom baru Rick's Café Américain zapjeva njemačku nacističku pjesmu. Kao odgovor na to francuski dio posjetitelja Rickovog caféa zapjeva "Marseljezu". Njemačka nacistička pjesma zvala se Die Wacht am Rhein i zapravo je bila tek drugi izbor producenata.

Dalibor Grubacevic

casa25-nazising.jpg

Ako se sjećate filma "Casablanca" Michaela Curtiza, vjerojatno vam neće biti teško podsjetiti se scene u kojoj grupa njemačkih vojnika u elitnom baru Rick's Café Américain zapjeva njemačku nacističku pjesmu. Kao odgovor na to francuski dio posjetitelja Rickovog caféa zapjeva "Marseljezu". Njemačka nacistička pjesma zvala se Die Wacht am Rhein i zapravo je bila tek drugi izbor producenata. Producenti su htjeli da Nijemci u toj sceni pjevaju himnu nacističke stranke, Horst Wessel, ali se od te ideje odustalo, jer su nacisti kontrolirali autorska prava (film je sniman tijekom ratne 1942. godine tako da filmaši nisu mogli znati ishod rata).<?xml:namespace prefix = o ns = "urn:schemas-microsoft-com:office:office" />

 dugamracnanoc.jpg

            Njemačka nacistička pjesma Horst Wessel nije se probila u "Casablancu", ali je, kojih šedzesetak godina kasnije, našla svoje mjesto u filmu "Duga mračna noć" Antuna Vrdoljaka. I to ne bez razloga. Scena prikazuje pokolj pripadnika njemačkog antifašističkog odreda. Nakon pokolja nacisti odlaze u obližnji bar i, kao u "Casablanci", ludo se zabavljaju pjevajući pjesmu svoje stranke, Horst Wessel. Premda u baru nema Francuza koji bi im se suprotstavili pjevanjem "Marseljeze", ipak postoji netko tko im se suprotstavlja: stari otac ubijene anti-fašistkinje daleko od bara, na mjestu pokolja polako pokapa jednog po jednog ubijenog zaklinjući se na osvetu. Filmski je prizor riješen principom paralelne montaže i konstantnim provlačenjem prizornog pjevanja pijanih njemačkih vojnika. Kada je Horst Wessel uz prizor u kojemu se pjeva, izaziva odvratnost i odbojnost, a kada je uz starca koji pokapa tužne ostatke ubijenih, tada izaziva nevjericu i užas.

 

            Scena otkriva pozorno postupanje s glazbom – od strane redatelja koji je ideju provlačenja prizornog pjevanja kao neprizorni, kontrastni materijal, vjerojatno pomno isplanirao već u ranoj fazi nastanka filma.

 

"Duga mračna noć" prije i nakon te scene slijedi priču mladića Ive, njegov prijeratni, ratni i poslijeratni životni put, a glazba nije samo prizorna, nego je i skladana. U vještim rukama orkestralnog majstora Igora Kuljerića i tamburaškog meštra Siniše Leopolda ideja glazbenog povezivanja različitih tipova glazbi sugerira vezu seoske sredine s urbanom (treba primijetiti i posebno istaknuti da je uporaba orkestra – a još više tamburaškog i simfonijskog orkestra - u hrvatskom filmu – zbog skupoće – iznimna rijetkost). Kolaboracija Kuljerić-Leopold sretan je spoj koji najčešće dolazi do izražaja isticanjem sadržajno važne filmske teme, pjesme "Jesen stiže dunjo moja", ali i na drugim filmskim mjestima. U scenama Vrdoljakovog filma mogli bismo pronaći čitav niz primjera njihove uspješne suradnje. No umjesto toga, uz spomenutu uporabu pjesme Horst Wessel, upozoravamo na scenu u kojoj Kuljerić orkestrom emocionalno vlada: to je scena u kojoj studenti ne-židovi istupaju zajedno sa svojim kolegama židovima pred nacističke krvnike pjevajući pri tom studentsku himnu Gaudeamus igitur. Kuljerićeva glazba postupno raste nadrastajući, zajedno s nabijenim osjećajima, i Gaudeamus igitur i viku nacističkog govornika za mikrofonom. Jedino što ostaje su snažne emocije kojima se, pod utjecajem glazbe, ne može othrvati niti jedan gledatelj.

 

Irena Paulus

Još iz rubrike

Glazba filma "Konjanik"- recenzija

Osim što me je ugodno iznenadio kao film koji se, umjesto ratnoj tematici obraća književnom predlošku velikog pisca Ivana Aralice, "Konjanik"…