Zagreb film festival, nove fabule i svjetovi koje Hollywood ne može spasiti
Kad je riječ o festivalima, za pozitivnu recepciju nekog filma nisu zaslužne samo njegove estetske komponente koje velikim dijelom ovise o organizaciji formalnih, specifično filmskih elemenata. Nije dostatan ni dramaturški sklad uvjetovan vještim pripovijedanjem. Da bi neki film postao miljenik festivalske publike i osvajao nagrade, od sve veće važnosti je modus kulturalnog izraza - određeno poimanje svijeta koje je usko povezano s kulturalnim oblicima ljudskog života.

Osama
S obzirom na razine pripovijedanja, zakon koji određuje što je zamislivo i kakav svijet će se uspostaviti u filmu u prvom redu odnosi se na fabulu. Pošto mi kao gledatelji re-konstruiramo fabulu nakon što smo odgledali film, skloni smo zanemariti činjenicu da su fabule uvjetovane onim što dolazi prije, to jest pitanjima koja potječu izvan svijeta fikcije. Jasno, fabule filmova intrinzično su povezane s pitanjima kulturnog naslijeđa i društvenopolitičkih prilika - čak i u Hollywoodu. Logično je da holivudski film (posebno klasičnoholivudski ) zasnovan na fordizmu, što će reći podjeli rada nužnoj za masovnu proizvodnju, odiše pragmatičnim duhom i poštivanju patrijarhalnih normi. U toj «tvornici snova» tradicionalno se proizvode junaci usmjereni prema cilju odnosno rješavanju problema koji su nerijetko vezani uz spašavanje svijeta, a sreća pretpostavlja ostvarenje heteroseksualne ljubavne veze.

Psi lutalice
Fabule holivudskih filmova u skladu su sa strogim imperativima tržišta što pretpostavlja zaplete i odnose među likovima s kojima se mogu identificirati gledatelji na svakom kraju planete Zemlje. To su neki od razloga zbog kojih se držalo da je američka kinematografija istinski internacionalna i za razliku od europskih kinematografija na primjer, neopterećena nacionalnim identitetom. Ovu tvrdnju dodatno potkrepljuje i zanimanje Hollywooda za legende, priče i junake iz najrazličitijih kulturnih imaginarija. Ipak, unatoč transnacionalnim odlikama superiorno kreiranih filmova, svima je danas jasno da holivudski Mulan, Ahil ili Aleksandar Veliki u isto vrijeme potvrđuju status Hollywooda kao najdominantnije nacionalne kinematografije na svijetu.
Hollywoodu je danas moguće parirati jedino novim fabulama koje ta filmska industrija još nije stigla inkorporirati u svoje filmove. Izbor filmova na filmskim festivalima ukazuje na to da u našoj takozvanoj globalnoj zajednici sve češće cirkuliraju filmovi koji su zanimljivi upravo zbog svojih fabula. Riječ je o pričama koje su usko povezane sa specifičnim kulturnim naslijeđem i koje su zamislive jedino unutar određenog društvenopolitičkog konteksta. To potvrđuju i najbolje ocijenjeni igrani filmovi na ovogodišnjem Zagreb film festivalu – Osama (Siddiq Barmak) iz Afganistana, Psi Lutalice (Sag-Haye Velgard, Marziyeh Meshkini), Marija milosti puna (Maria, llena eres de Gracia, Joshua Marston) iz Kolumbije, i naravno, film koji je osvojio glavnu nagradu, Slijepo okno (Mang jing), kineskog redatelja Yanga Lija.
Svijet Osame, na primjer, u kojem žene ne smiju raditi i moraju nositi burku specifičan je za Afganistan za vrijeme Talibana. Takav svijet omogućava i određeni slijed događaja: u obitelji bez muških članova majka maskira svoju dvanaestogodišnju kćer u dječaka kako bi spasila obitelj od gladi. Identitet djevojčice se otkrije i jedini način da izbjegne smrtnu kaznu je da se uda za utjecajnog muškarca pozne dobi. Fabula filma Psi lutalice ponovno nas odvodi u Afganistan, sada opterećen teškim poratnim političkim prilikama i okrutnim zakonima preživljavanja. Ovu priču u kojoj dvoje djece nema kuda i svaku večer mole dežurnog čuvara da ih pusti da prespavaju u zatvorskoj ćeliji svoje majke, moguće je zamisliti samo u datoj kulturi i društvenopolitičkoj situaciji.
Jednako tako, u kolumbijskom filmu Marija milosti puna, fabula ovisi o onome što proizilazi iz specifičnog konteksta. Iz ove priče saznajemo o fenomenu «mazgi» -siromašnim djevojkama koje pristaju krijumčariti drogu u svojim želucima. Zasićena mizernim nadnicama na plantaži ruža i životom bez ikakve perspektive, glavna junakinja, iako u drugom stanju, proguta sedamdeset paketića s heroinom koje treba prokrijumčariti u Sjedinjene države kako bi zaradila novac koji će joj promijeniti život.
Pobjednički film Slijepo okno, (adaptacija romana Sveto drvo Shen mu/ Liu Qingbang)
najkompleksniji je primjer do koje mjere su društvenopolitičke prilike izvanjskoga svijeta povezane s fabulom filma. U ovom, u Kini zabranjenom filmu, dva muškarca nagovaraju desperatne radnike u potrazi za kruhom da im se pridruže u pohodu na neki od rudnika gdje ih čeka siguran posao. U rudarskom oknu, dvojica pohlepnika ubiju naivnog čovjeka a nemili događaj prikažu kao nesretan slučaj kako bi izmamili odštetu, za svog, kako tvrde, rođaka. Ono što fabulu ovog filma čini plauzibilnom su specifične prilike u današnjoj Kini rascijepljenoj između komunizma i kapitalizma. Mnogi rudnici su polulegalni, uvjeti rada su neljudski i u njima godišnje pogine tisuće rudara.

Slijepo okno
Zagreb film festival nas je podsjetio da ono što uvijek preostaje kinematografijama koje se po produkcijskim uvjetima nikako ne mogu mjeriti s Hollywoodom je modus kulturalnog izraza. U pitanju su svjetovi koje Hollywood ne može spasiti ali ih u tako skorom roku ne može ni apsorbirati.